Zamislite da svakog mjeseca dobijete račun za život koji iznosi 100 eura, a u novčaniku imate samo 60. Tko će platiti ostalih 40? Nitko ne zna, ali upravo tako izgleda financijska krvna slika prosječnog hrvatskog umirovljenika.

Prema najnovijoj analizi DataPulse Researcha, koja je pod povećalo stavila mirovinske sustave u 30 europskih zemalja, Hrvatska se neslavno smjestila na samo dno. Istraživanje je uspoređivalo koliko državna starosna mirovina zapravo može pokriti realne troškove života starijih građana, a zaključak za naše umirovljenike je poražavajući.

Matematika preživljavanja: Fali nam 40 %

Brojke su neumoljive i, iskreno rečeno, prilično neugodne. Analiza pokazuje da prosječan umirovljenik, odnosno korisnik državne starosne bruto mirovine u Hrvatskoj godišnje prima oko 5.600 eura mirovine. S druge strane, procjenjuje se da mu za život, hranu, režije, stanovanje i osnovne potrebe, u istoj toj godini treba oko 9.300 eura.

Kada se to stavi na papir, dolazimo do onog postotka koji boli, mirovina pokriva tek oko 60 % troškova. Ona 'rupa' od 40 % ostaje prazna.

Laički rečeno, državna mirovina u Hrvatskoj više nije dovoljna za samostalan život. Ona nije 'zlatna jesen', već u najboljem slučaju temelj na koji se nešto mora nadograditi da bi se preživjelo. Ali kako?

Kako se krpaju rupe?

Ako se pitate kako naši ljudi preživljavaju s tim minusom, odgovor vjerojatno znate i sami iz priča svojih roditelja ili susjeda.

Analiza jasno sugerira da državna mirovina nigdje u Europi nije zamišljena kao jedini izvor prihoda, ali kod nas je taj raskorak drastičan. U praksi se manjak od 40 % nadoknađuje na različite, često bolne načine. Tko je imao sreće nešto uštedjeti, sada to troši, dok sve više umirovljenika mora raditi na pola ili puno radno vrijeme. Djeca i unuci često pomažu plaćanjem režija ili kupnjom namirnica. Najčešća i najtužnija metoda je odricanje, odgađaju se popravci u kući, smanjuje grijanje, a posjet privatnom liječniku postaje nedostižan.

Tko u Europi živi bolje?

Zanimljivo je vidjeti tko je na drugom kraju ove ljestvice. Dok mi brojimo svaki cent, u četiri europske zemlje prosječna državna mirovina zapravo je veća od procijenjenih troškova života. To su Španjolska, Češka, Poljska i Rumunjska.

Tamošnji umirovljenici su, statistički gledano, u plusu. Blizu 'pozitivne nule' su Bugari i Danci, gdje mirovine kaskaju za troškovima manje od 10 %.

Hrvatska je, nažalost, u društvu zemalja s najvećim minusom, a 'za petama' su nam Slovenija, Mađarska i Norveška. Iako je Norveška specifičan slučaj zbog iznimno visokih troškova života, unatoč visokim mirovinama.

Hrana i režije: Troškovi koje nije moguće izbjeći

Zašto je ovaj omjer tako opasan za naše umirovljenike? Zato što, prema podacima, najveći dio novca u starijoj dobi odlazi na dvije stavke bez kojih se ne može, stanovanje s režijama i hranu.

To nisu luksuzni troškovi koje možete jednostavno prekrižiti. Ne možete prestati jesti niti prestati plaćati struju. Upravo zato, svaki put kad poskupe hrana ili energenti, umirovljenici s ovakvim omjerom primanja i troškova prvi osjete udarac. Njihov proračun nema 'zraka' za amortizaciju poskupljenja.

Što ovo zapravo znači?

Da ne bi bilo zabune i krivih tumačenja, DataPulse Research napominje nekoliko važnih stvari. Ovdje se uspoređuju bruto iznosi državnih mirovina, dakle, ono što država isplaćuje, a ne nužno ono što sjedne na račun nakon svih odbitaka, iako je kod nas porez na mirovine specifičan i procijenjeni troškovi života temeljeni na Eurostatovim podacima.

Također, ovo je statistički prosjek. To ne znači da svakom umirovljeniku fali točno 40 %, već da sustav na razini cijele države generira takav rezultat. Nečija osobna situacija može biti bolja, ali nažalost, mnogima je i gora.

Poruka ove analize za Hrvatsku je jasno upozorenje. Brojka od 40 % manjka nije samo statistika, to je dijagnoza sustava u kojem državna mirovina više ne jamči sigurnost, već borbu. Za one koji tek idu prema mirovini, ovo je signal da se na državu ne mogu osloniti u potpunosti. Za one koji su već u njoj, to je samo potvrda onoga što osjete svaki put kad odu u trgovinu.