S obzirom na to da nam se nezaustavljivo bliži vrijeme darivanja i pojačanog naručivanja božićnih poklona putem internetskih trgovina, iznimno je važno da svi kupci u Hrvatskoj budu pravovremeno i točno informirani o pravilima koja vrijede za prispijeće paketa iz inozemstva.

Ako ovih dana planirate razveseliti svoje najmilije sitnicama naručenim iz Kine, Sjedinjenih Američkih Država ili Ujedinjene Kraljevine, morate biti svjesni da za takvu robu vrijede potpuno drugačija pravila nego za onu koja stiže iz zemalja Europske unije. Kupnja na daljinu iz takozvanih trećih zemalja podliježe specifičnim carinskim formalnostima zbog čega se često događa da građani ostanu neugodno iznenađeni kada im na vrata pokuca dostavljač s dodatnim troškovima koje nisu planirali.

Osnovno pravilo koje morate zapamtiti jest da primjeni carinskih propisa i postupku carinjenja prilikom unosa u Europsku uniju podliježe isključivo roba kupljena u zemljama koje nisu članice Unije. Za sve takve pakete, bez obzira na njihovu vrijednost, od sredine 2021. godine obvezno se podnose carinske deklaracije. Iako u teoriji carinsku deklaraciju može podnijeti i sam kupac ako raspolaže svim potrebnim podacima, u praksi je taj postupak za prosječnog građanina previše složen pa tu ulogu redovito preuzimaju posrednici. To su najčešće Hrvatska pošta ili razne kurirske službe koje djeluju kao carinski zastupnici u ime kupca. Cijeli se proces odvija isključivo elektroničkim putem na jedinstvenoj razini cijele Unije pa građani ne mogu koristiti sustave poput e-Građana za rješavanje ove birokracije, već su upućeni na usluge svojih dostavljača.

Upravo u tom odnosu između kupca i dostavljača često dolazi do najvećih nesporazuma jer građani pogrešno smatraju da Carinska uprava određuje sve troškove koji im se naplate pri preuzimanju paketa. Istina je zapravo drugačija jer carinska služba ni na koji način ne može utjecati na privatni poslovni odnos između kupca i prijevoznika. To znači da je iznos koji platite za uslugu posredovanja pri carinjenju zapravo naknada koju naplaćuje dostavna služba po svom cjeniku, dok država uzima samo propisana javna davanja poput carine i PDV-a. Radi zaštite potrošača i veće transparentnosti, zakon propisuje da carinski otpremnik na računu mora jasno i odvojeno prikazati što je trošak njegove usluge, a što su davanja koja se prosljeđuju u državni proračun.

Kada je riječ o samim davanjima, postoje određene olakšice koje mogu biti korisne prilikom slanja privatnih poklona. Naime, pošiljke koje jedna fizička osoba iz treće zemlje šalje drugoj fizičkoj osobi u Europskoj uniji oslobođene su plaćanja carine i PDV-a, ali samo ako njihova vrijednost ne prelazi 45 eura. No, ovdje treba biti iznimno oprezan jer se to oslobođenje odnosi isključivo na pošiljke nekomercijalne naravi koje se šalju povremeno i sadrže robu za osobnu uporabu primatelja i njegove obitelji, poput suvenira, fotografija ili drugih privatnih sitnica.

Važno je naglasiti razliku između takvih privatnih poklona i onoga što trgovci često nazivaju 'gratis' pošiljkama. Činjenica da vam je neka internetska trgovina poslala besplatan uzorak ili poklon uz kupnju ne znači da je ta roba oslobođena carine i PDV-a jer se na komercijalne pošiljke primjenjuju drugačija pravila. Ako je vrijednost komercijalne pošiljke manja od 150 eura, ona je oslobođena carine, ali se na nju mora platiti PDV. Srećom, mnoge moderne platforme za prodaju koriste sustav IOSS koji omogućuje da PDV platite odmah prilikom narudžbe, čime se izbjegava dvostruko plaćanje i ubrzava dostava, pod uvjetom da prodavatelj ispravno navede sve podatke na paketu.

Osim financijskih izdataka, Carina prilikom pregleda paketa vodi računa i o sigurnosti pa provjerava zadovoljava li roba zdravstvene i sigurnosne standarde te radi li se možda o krivotvorinama koje krše prava intelektualnog vlasništva. U slučaju da naručena roba stigne oštećena ili jednostavno ne odgovara onome što ste očekivali, potrošači imaju pravo na povrat. Ako odlučite vratiti robu prodavatelju, moguće je zatražiti poništenje carinske deklaracije i povrat plaćenih davanja, no taj zahtjev morate podnijeti u roku od 90 dana, najčešće putem istog onog dostavljača koji je proveo postupak uvoza. Stoga, prije nego što kliknete 'kupi', dobro proučite odakle roba dolazi i uračunajte potencijalne troškove kako bi vam blagdani prošli bez nepotrebnog stresa i dodatnih troškova.

Zamislimo situaciju u kojoj putem popularnih internetskih platformi iz Kine ili Amerike naručujete odjeću, primjerice zimsku jaknu koja košta 100 eura. Budući da se radi o komercijalnoj pošiljci čija je vrijednost manja od 150 eura, na nju nećete platiti carinu. Međutim, država će vam svakako naplatiti porez na dodanu vrijednost, odnosno PDV od 25 posto. Ako je internetska trgovina registrirana u IOSS sustavu, taj ćete PDV platiti odmah prilikom završetka kupnje na web stranici i paket bi vam trebao stići bez dodatnih naplata poreza na vratima. No, ako prodavatelj nije u tom sustavu, pripremite se da ćete PDV platiti dostavljaču prilikom preuzimanja paketa, a vjerojatno i naknadu za njegovu uslugu posredovanja.

Druga situacija odnosi se na skuplje narudžbe, recimo ako iz Ujedinjene Kraljevine naručujete novi mobitel ili dizajnerske čizme vrijedne 200 eura. U ovom slučaju prelazite limit od 150 eura, što znači da se aktiviraju svi alarmni sustavi naplate. Na takvu pošiljku platit ćete i carinu prema propisanoj stopi za tu vrstu robe i PDV. Važno je znati da se PDV u tom slučaju obračunava na ukupnu vrijednost, što uključuje cijenu robe uvećanu za trošak dostave i iznos carine, pa konačni trošak može biti znatno veći od onog istaknutog na internetskoj stranici.

Posebnu kategoriju čine paketi koje vam šalju fizičke osobe, na primjer rodbina iz Australije ili prijatelji iz SAD-a. Ako vam teta iz Amerike pošalje božićni paket u kojem su pletene rukavice i čokolada ukupne vrijednosti 30 eura, a na paketu je jasno naznačeno da je riječ o poklonu te nema komercijalne naravi, takva je pošiljka u potpunosti oslobođena i carine i PDV-a. Ključni uvjet ovdje je limit od 45 eura. Sve dok darovi koje jedna osoba šalje drugoj ne prelaze taj iznos i dok se šalju povremeno, primatelj u Hrvatskoj ne plaća nikakva javna davanja.

Međutim, četvrti primjer upozorava na oprez kod primanja darova veće vrijednosti. Ako vam isti taj prijatelj iz Amerike kao rođendanski poklon pošalje sat ili kameru vrijednu 100 eura, činjenica da je riječ o daru više vas ne spašava od troškova. Budući da vrijednost prelazi prag od 45 eura za privatne pošiljke, država će vam na taj poklon obračunati davanja, iako ga niste kupili već dobili.

Na kraju, valja upozoriti na specifične proizvode koji su izuzeti od bilo kakvih olakšica. Ako naručujete parfem, toaletnu vodu, alkoholna pića ili duhanske proizvode iz trećih zemalja, za njih ne vrijede oslobođenja vezana uz vrijednost robe. To znači da ćete, čak i ako naručite jeftini parfem od 20 eura, na njega morati platiti davanja jer se takva roba smatra trošarinskom i luksuznom te podliježe strožim pravilima oporezivanja bez obzira na nisku cijenu.