Prije više od deset godina, u Europi je naslovnice relevantnih medija punila skupina zemalja označena uvredljivim, ponižavajućim, posprdnim i zluradim akronimom PIGS (engl. svinje) - činile su je, naime, Portugal, Italija, Grčka i Španjolska (Spain). Te su zemlje tada muku mučile da dokažu sumnjičavom ostatku tzv. razvijenog svijeta da se može imati povjerenja u njihovu kreditnu sposobnost, a sve u uvjetima u kojima se naziv PIGS itekako uvriježio, piše Jutarnji list.

Ipak, kako sada u svojoj analizi ocjenjuje Financial Times, to je bila fraza koja je sama po sebi zvučala bezazleno s obzirom na korijen svojeg nastanka - ono što je zapravo boljelo bilo je ono kako se zapravo te zemlje doživljavalo, a doživljavalo ih se kao ‘periferiju‘.

Tisućljećima je mediteranski svijet većinu onoga što se događalo sjeverno od Alpa iz svoje pozicije promatrao kao nešto sporedno i slučajno i sigurno je bilo vrlo bolno kada je došlo do obrata te paradigme i kada je odjednom, umjesto sjevera, jug Europe došao u položaj da mora biti skrušen.

No, sada je na djelu svojevrsna osveta Mediterana. Španjolska je u 2024. godini, prema ocjeni The Economista, bila najuspješnija bogata država na svijetu svijetu. Grčka se potkraj prošle godine zaduživala jednako jeftino kao i Francuska, a strane delegacije sada povlače političku elitu u Ateni za rukav, ne bi li dobile barem naznake rješenja za provođenje bolnih i plodonosnih reformi. Portugal, pak, raste brže od Njemačke još od vremena prije pandemije.

POMICANJE MOĆI PREMA JUGU

Ekonomske brojke će se, dakako, mijenjati i fluktuirati gore-dolje, no ono što se neće promijeniti, kako smatra autor Janan Ganesh, jest postupno pomicanje političke moći prema jugu europskog kontinenta. Primjerice, jedini europski čelnik koji je prisustvovao inauguraciji Donalda Trumpa bila je šefica talijanske vlade Giorgia Meloni. No, u tome ima nešto više od, kako navodi autor, oportunizma jedne žene ili činjenice da Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku trenutačno vode posrnuli lideri.

Nakon brexita, prirodno se otvorio prostor za još jednu veliku zemlju da se potvrdi kao faktor u Europskoj uniji, a od očitih kandidata - Poljske, Španjolske i Italije - dvije su mediteranske zemlje.

Čak je i najveći problem s kojim se suočava južna Europa - njezina izloženost nereguliranim ilegalnim migracijama preko Sredozemnog mora - svojevrsni adut u rukavu. Naime, ostatak kontinenta morat će potaknuti zemlju da ne bude benevolentna prema putovanjima tih ljudi dalje prema sjeveru - EU, inače, u tom smislu već ima dogovor s Turskom.

Južna granica kontinenta sada ima stratešku vrijednost i važnost koju je bilo teško zamisliti prilikom osnivanja EU-a, a s obzirom na stope nataliteta u Africi u odnosu na one u Europi te povremeni kaos u Sahelu, ta će strateška važnost i prednosti koje donosi samo rasti, a ne se smanjivati.

No, čak ni to ne dopire do samog korijena sve većeg utjecaja Mediterana. Na kontinentu koji ubrzano stari i bilježi slab gospodarski rast, ‘caka‘ je u tome da se prodre u dijelove svijeta snažnije dinamike. Stoga je važno s kojim zemljama ste povijesno i jezično povezani. Madrid tako sada parira Miamiju kao mjesto gdje se kapital također osjeća kao kod kuće, a slično je i s talentima s španjolskog govornog područja iz Latinske Amerike. Tek će se vidjeti ima li Lisabon potencijala da fungira kao slična spona za Brazilce, ali temeljna, jezična poveznica, je tu.

Istovremeno, sjever Europske unije, sa svojim slučajnim povijesnim usponom, sve manje liči na svijet koji dolazi. Na globalnom horizontu nema velesile u kojoj se govori francuski, nizozemski ili njemački. Španjolski je, primjerice, srušio francuski kao jezik koji se najviše uči na A-razini u Velikoj Britaniji, a pogotovo globalno.

TOLIKO O PERIFERIJI

Kada je Marko Polo stigao u Kinu, opisao ju je, navodi autor, kao dva svijeta. Takva je, naime, bila razlika između sjevera i juga. U Indiji se situacija s jezicima koji se govore, zarađenim prihodima i opcijama za koje glasaju kaste duboko mijenja kako se putuje preko plodne Sjeverne ravnice prema jugu. Amerikanci su vodili građanski rat duž manje-više iste geografske širine.

Svako veliko naseljeno područje, primjerice Nigerija, sklono je rascjepu sjever-jug, koji često ima korijen u odlučujućim čimbenicima kao što su prosječna temperatura i urod usjev. Europa je, pak, kako navodi Ganesh, mala, a kako je gotovo cijeli kontinent bogat, zbijen, a većina stanovništva su kršćani, prema svjetskim standardima, navodi autor, mogla bi se smatrati jednom državom.

No, to je zasigurno činilo nekadašnju sjevernjačku skrušenost pred jugom još bolnijom, a i sada je tako. Britanske elite strahuju da će njihova zemlja "postati Italija", kao da narod ne može zadesiti neka gora sudbina. No, sada lakonski uopćene teorije o jugu koji se ne može reformirati, lijepom mjestu tek za vikendicu na selu i ništa drugo, izgledaju vrlo neobično i zastarjelo.

I dok se gospodarski dobici od 2010. godine prenapuhuju, strateški trendovi koji osnažuju Mediteran mogu proći neprimijećeno, ali budućnost europskog kontinenta bit će u velikoj mjeri odlučena i formirana južno od 45. paralele, kao što je to bila i njegova daleka prošlost. Toliko o Mediteranu kao periferiji, zaključuje Janan Ganesh u Financial Timesu.

Izvor: Slobodna Dalmacija