Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna isplaćena neto plaća zaposlenih u pravnim osobama Republike Hrvatske za svibanj ove godine iznosila je 1 451 euro.

U usporedbi s prethodnim mjesecom, travnjem 2025., riječ je o blagom rastu od 0,8 posto nominalno, odnosno 0,5 posto realno. Iako tempo rasta nije dramatičan, trend je pozitivan, plaće u Hrvatskoj rastu već mjesecima, ne samo u nominalnom, nego i u stvarnom smislu nakon uklanjanja inflacijskih učinaka.

Slična situacija bilježi se i kod bruto plaća, koje su u svibnju iznosile prosječno 2 019 eura. U odnosu na travanj, zabilježen je rast od 1,1 posto nominalno, odnosno 0,8 posto realno. Godišnje stope rasta još su izraženije. U odnosu na svibanj 2024., prosječna neto plaća viša je za 9,6 posto nominalno, dok je realni rast iznosio 5,9 posto. Bruto plaća rasla je još više, za 10,2 posto nominalno i 6,5 posto realno.

Ogromne razlike između sektora

Kao i prethodnih mjeseci, najveće plaće u Hrvatskoj i dalje se isplaćuju u sektoru zračnog prijevoza. Prosječna bruto plaća u toj djelatnosti za svibanj iznosila je impresivnih 3 314 eura, dok je prosječna neto plaća dosegla 2 280 eura.

Na drugom kraju spektra nalazi se djelatnost proizvodnje odjeće, gdje su prosječne neto plaće u svibnju bile samo 921 euro, a bruto plaće 1 205 eura. Ove brojke jasno ilustriraju koliko su značajne razlike u primanjima među različitim djelatnostima hrvatskog gospodarstva.

Medijan bolje prikazuje stvarnu sliku

Osim prosjeka, zavod je objavio i podatke o medijalnim plaćama, koje često realnije prikazuju kako većina građana živi. Tako je medijalna neto plaća u Hrvatskoj za svibanj iznosila 1 236 eura, što znači da polovica radnika zarađuje manje od tog iznosa, a polovica više. Medijalna bruto plaća bila je 1 686 eura. Obje su brojke u međugodišnjem rastu, neto medijalna plaća veća je za 10,2 posto, a bruto za 10,9 posto u odnosu na svibanj 2024.

Podaci po satu: Plaće jače rastu gledano na satnoj razini

Prosječna neto plaća po satu u svibnju iznosila je 8,11 eura, dok je bruto plaća po satu bila 11,28 eura. To predstavlja godišnji rast od visokih 13,9 odnosno 14,5 posto, nominalno. Riječ je o pokazatelju koji posebno dolazi do izražaja kod radnika na nepuno radno vrijeme ili sezonskih poslova.

U prosjeku, svaki radnik za svibanj je imao 174 plaćena sata, što je ista vrijednost kao i prethodnog mjeseca. Najviše ih je zabilježeno u sektoru vodenog prijevoza, 184, dok su djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja imale najmanje, prosječno 162 plaćena sata.

Neoporezivi primici i dodaci variraju među sektorima

Zanimljiv je i popis neoporezivih primitaka koje poslodavci isplaćuju radnicima uz redovite plaće. U svibnju su radnici u Hrvatskoj u prosjeku primili 177 eura neoporezivih primitaka, dok je prosjek po zaposlenima koji su primili i plaću iznosio nešto niže, 111 eura. Najizdašniji su bili sektori poput prometnog i komunikacijskog, gdje su te dodatne naknade prelazile prosjek i iznosile i preko 200 eura. Nasuprot njima, zaposleni u obrazovanju i javnoj upravi primili su daleko manje, svega 29 odnosno 31 euro.

Kvartilna i decilna raspodjela potvrđuju nejednakost

Statistika otkriva i raspodjelu plaća među zaposlenima. Prvi kvartil, ispod kojeg spada četvrtina radnika, za neto plaću iznosi 945 eura, dok čak četvrtina zaposlenih prima više od 1 680 eura neto. Pritom, 10 posto radnika zarađuje manje od 816 eura, dok najviših 10 posto, tzv. deseti decil, prima više od 2 220 eura. Raspodjela jasno ukazuje na izražene razlike u plaćama, ali i na činjenicu da uz prosječan rast, značajan broj hrvatskih građana prima primanja ispod spomenutih medijalnih i prosječnih vrijednosti.

Rast postoji, ali nije ravnomjeran

Iako je rast prosječnih i medijalnih plaća u Hrvatskoj nastavljen i tijekom svibnja 2025., podaci ukazuju na to da se koristi od tog rasta ne dijele ravnomjerno. Sektorska disperzija i razlike u primanjima između različitih dijelova gospodarstva ostaju izrazite.

Unatoč tome, činjenica da se i realne, a ne samo nominalne plaće povećavaju, donosi određenu stabilnost za većinu radnika, posebno u svjetlu inflatornih pritisaka i rastućih troškova života.