Predsjednik stranke Blok umirovljenici zajedno (BUZ) Milivoj Špika gostovao je na N1 televiziji gdje je analizirao goruće probleme životnog standarda starije populacije, s posebnim naglaskom na zakonske okvire koji reguliraju rad umirovljenika na puno radno vrijeme.

U razgovoru s Tihomirom Ladišićem na N1 televiziji, upozorio je na iluziju jedinstva među umirovljeničkim političkim opcijama, istaknuvši kako se stvarni konsenzus oko ključnih pitanja čini kao nedostižan cilj. Prema njegovim riječima, čelnici pojedinih udruga i stranaka prečesto odustaju od principijelne borbe čim im Vlada ponudi simbolična financijska sredstva, čime se stvarni strukturni problemi guraju pod tepih, a interesna skupina se razjedinjuje.

U svom oštrom istupu čelnik BUZ-a naglasio je kako vladajuća struktura namjerno skreće pozornost s biti problema, stvarajući privid da je isplata polovice mirovine prilikom zapošljavanja na puno radno vrijeme jedina prepreka o kojoj treba raspravljati. Špika tvrdi da je realnost puno surovija te da se vještom financijskom gimnastikom umirovljenicima zapravo oduzima cjelokupni iznos mirovine, dok država istovremeno profitira kroz naplatu doprinosa iz njihova rada. Smatra da pravna bitka pred Ustavnim sudom, kojeg vidi kao produženu ruku politike, neće donijeti željene rezultate jer je problem prvenstveno političke prirode i zahtjeva sustavnu promjenu pristupa prema stečenim pravima građana.

Kako funkcionira model rada uz mirovinu?

Kako bi se u potpunosti razumjela srž kritike koju upućuje Milivoj Špika, potrebno je pojasniti trenutačne i predložene modele rada za osobe u mirovini. Prema postojećim pravilima, sustav jasno razlikuje rad na polovicu radnog vremena od rada na puno radno vrijeme. Kada umirovljenik radi do četiri sata dnevno, zakonodavac mu dopušta zadržavanje pune mirovine uz plaću koju zarađuje. To je model koji funkcionira jer država potiče ostanak u svijetu rada, ali u smanjenom opsegu, tretirajući mirovinu kao dodatak na manju plaću. Međutim, problem nastaje u trenutku kada se otvori mogućnost rada na punih osam sati, što mnogi umirovljenici priželjkuju zbog malih primanja.

Novost o kojoj se raspravlja i koja se često prezentira kao benefit jest mogućnost da umirovljenik radi puno radno vrijeme, ali da pritom zadrži pravo na isplatu 50 % svoje mirovine. Na prvi pogled, ovo zvuči kao pošten kompromis jer radnik dobiva punu plaću i još polovicu mirovine. No, kada se zagrebe ispod površine i uđe u sferu bruto i neto izračuna, situacija postaje znatno nepovoljnija za samog umirovljenika. Naime, rad na puno radno vrijeme podrazumijeva i plaćanje punih doprinosa državi iz te nove plaće, uključujući i izdvajanja za mirovinsko osiguranje, što kod rada na pola radnog vremena nije isti financijski teret u apsolutnom iznosu.

Upravo tu leži matematička zamka na koju upozorava Špika. Kada umirovljenik primi bruto plaću za puno radno vrijeme, iznos koji mu se ustegne za mirovinske doprinose često je jednak ili čak veći od iznosa polovice mirovine koju mu država isplaćuje. Jednostavnim rječnikom, država jednom rukom umirovljeniku isplaćuje polovicu mirovine, a drugom rukom mu kroz doprinose iz plaće uzima taj isti, ili veći novac natrag u proračun. U konačnici, umirovljenik živi isključivo od svog trenutnog rada, dok je njegova stečena mirovina u tom periodu efektivno anulirana, a ne samo prepolovljena.

Poruka koju za N1 Milivoj Špika upućuje vladajućima je nedvosmislena: 'Nitko vam ne bi smio oduzeti stečeno pravo.' Ovim stavom jasno definira mirovinu ne kao socijalnu pomoć koju država može proizvoljno dozirati, već kao imovinu koju je radnik zaradio tijekom svog radnog vijeka i kojom bi trebao moći raspolagati bez obzira na svoj trenutni radni status.

Zaključno, Špika smatra da je cijela priča oko pola mirovine zapravo politički manevar kojim se zamagljuje stvarna intencija zakonodavca da popuni proračunske rupe na teret najstarijih građana. Njegova ocjena stanja u državi je oštra i ne ostavlja prostora za dvostruka tumačenja: 'Država dere na svaki mogući način.' Prema svemu sudeći, bitka za pravedniji položaj umirovljenika na tržištu rada tek počinje, a ključno pitanje ostaje hoće li se umirovljeničke udruge uspjeti ujediniti oko ovog problema ili će, kako Špika predviđa, parcijalni interesi ponovno prevladati.