Mljekarski sektor u Bosni i Hercegovini proživljava dramatične trenutke dok domaći farmeri masovno gase svoje farme zbog nemogućnosti plasmana proizvoda.

Situacija je dosegla vrhunac apsurda jer se istovremeno bilježi ogroman uvoz, a kvalitetno domaće mlijeko označava se kao nepotrebno. Kako prenosi N1, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Federacije BiH Admir Kahriman upozorava na sustavno uništavanje domaće proizvodnje koje traje već godinama.

Korijeni problema u strateškim dokumentima

Problem nije nastao preko noći nego vuče korijene iz strateških dokumenata nastalih prije nekoliko godina. Tada je u planove razvoja poljoprivrede, koji bi trebali biti putokaz za napredak, uvrštena sporna odredba o zaustavljanju brzog rasta mljekarstva. Iako je tekst pod pritiskom javnosti donekle izmijenjen, proizvođači tvrde da se u praksi i dalje provode politike koje idu na štetu lokalnih farmi. Strategija bi trebala pomagati poljoprivrednicima, no u ovom slučaju ona je poslužila kao mehanizam za ograničavanje njihova rasta.

Uvoz sirovine umjesto podrške lokalnom tržištu

Dok se javnosti servira priča o višku domaćeg mlijeka, službeni podaci govore sasvim drugačiju priču. Bosna i Hercegovina zapravo rješava probleme europskih farmera jer je samo u siječnju uvezeno 800.000 litara sirovog mlijeka. Prerađivači, odnosno tvornice koje pakiraju mlijeko, radije kupuju jeftiniju sirovinu u cisternama iz Europske unije nego od susjeda na selu. Zbog toga domaćim proizvođačima najavljuju smanjenje otkupa za čak pedeset posto, čime se stvara umjetni višak na tržištu koji služi isključivo kao opravdanje za niske otkupne cijene.

Trgovinske prepreke i drastičan pad izvoza

Dodatan udarac predstavlja situacija na regionalnom tržištu, posebice u trgovini sa Srbijom. Iako službene zabrane uvoza nema, uvedene su razne administrativne prepreke i komplicirane procedure koje su usporile protok robe. Rezultat je poražavajući jer je izvoz s milijun i dvjesto tisuća litara pao na svega dvjesto tisuća. Izostanak reakcije države, koja bi mogla uvesti slične mjere zaštite kako bi odgovorila istom mjerom, ostavio je poljoprivrednike bez ikakvog oslonca u neravnopravnoj tržišnoj utakmici.

Izostanak institucionalne empatije

Poljoprivrednici su razočarani hladnim odnosom nadležnih institucija koje pokazuju nerazumijevanje za osnovne egzistencijalne probleme. Kada se govori o cijeni od trideset i pet eurocenti po litri uvoznog mlijeka, često se zaboravljaju troškovi transporta i razlike u kvaliteti koje idu u prilog domaćem proizvodu. Bez jasne vizije i zaštite vlastitih resursa, mljekarstvo u Bosni i Hercegovini prepušteno je stihiji uvoznih lobija.

Sudbina mljekarstva u Bosni i Hercegovini trenutno ovisi isključivo o volji prerađivača i interesima velikih uvoznika. Bez hitne intervencije države i uvođenja konkretnih mjera zaštite domaće proizvodnje, sektor bi se mogao suočiti s potpunim kolapsom. Umjesto da potiče samoodrživost i sigurnost hrane za vlastito stanovništvo, sustav dopušta da strani viškovi guše domaće farme, što dugoročno vodi ka potpunoj ovisnosti o uvozu i nestanku tradicionalnog načina života na selu.