Federalni zavod za zapošljavanje Federacije BiH tijekom 2025. provodio je programe poticaja zapošljavanju vrijedne milijune eura.

Riječ je o mjerama kojima se poslodavcima sufinancira zapošljavanje, a nezaposlenima olakšava ulazak na tržište rada. No unatoč tim programima, na terenu se sve jasnije vidi problem koji se ne rješava samo financijskim injekcijama. U Federaciji BiH poslodavci sve teže pronalaze radnike, dio ljudi odlazi u inozemstvo, a dio uopće ne ulazi u radni odnos.

Na to upozorava prilog N1, koji je razgovarao s predstavnicima institucija zaduženih za tržište rada i zapošljavanje u Bosni i Hercegovini.

Oko 3.700 radnih dozvola strancima u Federaciji BiH

Prema podacima koje prenosi N1, u Federaciji BiH izdano je oko 3.700 radnih dozvola stranim radnicima. To pokazuje koliko se tržište rada promijenilo u kratkom roku. Dok dio domaće radne snage odlazi, sve je više poslova koje poslodavci pokušavaju popuniti radnicima iz inozemstva, uključujući radnike koji dolaze iz Azije i Afrike.

U praksi to znači da se manjak ljudi više ne tretira kao privremeni problem, nego kao stanje na koje se poslodavci prilagođavaju uvozom radne snage.

Najčešće odlaze vozači i radnici u građevini

N1 navodi da vozači i radnici u građevinskom sektoru čine oko 60 posto zanimanja u skupini onih koji odlaze. Agencija za rad i zapošljavanje BiH provodi i programe zapošljavanja u inozemstvu, uključujući programe za Sloveniju i Njemačku.

Boris Pupić iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH za Njemačku navodi podatak koji upućuje na snažnu promjenu u službenim kanalima zapošljavanja: 'U 2025. imali smo svega 64 potpisana ugovora za rad', a to je, kako kaže, 'za 71 % manje nego prethodne godine'.

Tko će raditi poslove kojih već sada nedostaje?

Direktorica Federalnog zavoda za zapošljavanje Federacije BiH, Helena Lončar, u izjavi za N1 istaknula je kako je popis deficitarnih zanimanja vrlo opsežan te da je posebno teško pronaći kvalificirane obrtnike. Među zanimanjima za koja sve češće nedostaje radne snage navode se, između ostalog, prodavači i trgovci, šivači, vozači kamiona, konobari, bravari, pomoćni radnici, skladištari, kuhari, zavarivači i stolari.

Riječ je o poslovima koji čine osnovu svakodnevnog funkcioniranja gospodarstva. Kad ih nema dovoljno, to se brzo osjeti u rokovima, kvaliteti usluge i pritisku na preostale radnike.

Dio ljudi ne želi raditi

Jedna od ključnih teza priloga je da formalna nezaposlenost ne znači automatski i raspoloživu radnu snagu. Pupić iznosi tvrdnju koja, ako je točna, objašnjava dio apsurda na tržištu rada: 'Imamo 50 % ljudi koji u anketi jasno kažu da nisu zainteresirani za rad.'

U prilogu se otvara i pitanje od čega ti ljudi žive. Spominju se novčane doznake iz inozemstva, socijalna pomoć i siva ekonomija, kombinacija koja može umanjiti pritisak na prihvaćanje posla, osobito ako su plaće niske, uvjeti teški ili se rad doživljava kao nesiguran.

Poticaji nisu dovoljni

Kada ljudi odlaze, a domaći kadar nije dostupan ili ne želi raditi, poslodavci najprije pokušavaju privući radnike boljim uvjetima, a zatim sve češće posežu za uvozom radne snage. Dugoročno se problem prelijeva na cijene i dostupnost usluga, ali i na održivost pojedinih sektora.

Priča iz Federacije BiH pokazuje da poticaji zapošljavanju sami po sebi nisu dovoljni ako istodobno traje odljev radne snage i širi se pasivnost dijela stanovništva. Kada nedostaju vozači, građevinski radnici i zanatlije, gospodarstvo ulazi u zonu u kojoj se ključne rupe krpaju uvozom radnika. Pitanje koje ostaje otvoreno nije samo koliko će se poticaja podijeliti, nego kako Federacija BiH može zadržati i aktivirati vlastite radnike prije nego što uvoz postane jedini stabilan oslonac tržišta rada.