Željezara u BiH stara više od 130 godina gasi proizvodnju čelika: Ugroženo 11.000 radnih mjesta
20.04.2026.

Foto: Nova Željezara Zenica/Facebook
Nova Željezara Zenica, najveća i najvažnija metalurška tvornica u Bosni i Hercegovini utemeljena davne 1892. godine, službeno je potvrdila početak obustave integralne proizvodnje čelika.
Postupak gašenja ključnih postrojenja započet će između 20. i 25. travnja 2026. godine, čime se u pitanje dovodi egzistencija 11.000 radnika u cijeloj regiji. Ovaj je drastičan potez izravna posljedica nekonkurentnosti na tržištu i višemjesečnog ignoriranja zahtjeva za zaštitu domaće industrije od strane državnog vrha.
Što se točno gasi i zašto?
Dolazi do gašenja samog srca tvornice, odnosno potpunog zaustavljanja visoke peći u kojoj se tali željezna ruda, pogona aglomeracije zaduženog za pripremu sirovina te same čeličane.
Odluka o gašenju donesena je jer Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u 2 navrata tijekom ožujka nije htjelo usvojiti uredbu o uvođenju privremenih zaštitnih mjera. Ovu spasonosnu odluku, prema navodima uprave, oborili su ministri iz redova Hrvatske demokratske zajednice. Zbog toga je domaće tržište i dalje preplavljeno jeftinijim čelikom iz Turske i Italije, dok susjedna Srbija istovremeno svoje gospodarstvo brani strogim uvoznim kvotama.
Nezadovoljstvo radnika i ponuda Vladi
Odbijanje zaštitnih mjera izazvalo je ogroman revolt među zaposlenicima, zbog čega je oko 500 radnika nedavno organiziralo mirni prosvjed u Sarajevu uz jasnu poruku da borba za spas tvornice nije gotova.
Svjesna nedostatka vremena, uprava je početkom travnja povukla potpuno neočekivan potez. Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, koja trenutačno posjeduje 8 posto vlasništva nad željezarom, službeno su ponudili preuzimanje dodatnog vlasničkog udjela. Cilj ovog poteza je osnažiti državni interes i potaknuti vlasti da napokon zaštite proizvodnju od koje ovisi cjelokupna regija, a odgovor Vlade zatražen je najkasnije do 8. travnja.
Tehnički rokovi i prijetnja stečajem
Uz političke blokade, zenički se gigant suočio s akutnim nedostatkom sirovina nakon nedavnog zatvaranja koksare u obližnjem gradu Lukavcu. Trenutačne zalihe goriva dovoljne su isključivo do najavljenog datuma gašenja. Nastavak rada nakon 25. travnja bio bi potpuno protuzakonit jer tvornica više ne bi mogla podmirivati svoje financijske obveze, a pritom bi se ozbiljno ugrozila sigurnost ljudi i opreme.
Zbog toga je nadležni sud u Zenici preventivno imenovao privremenog stečajnog upravitelja koji nadzire zakonitost poslovanja. Ipak, stručnjaci napominju da je ponovno pokretanje visoke peći tehnički izvedivo u roku od 7 dana, ali isključivo pod uvjetom da država u tom kratkom roku ponudi konkretno rješenje.
Lančana reakcija koja uništava 550 tvrtki
Uprava u svojim priopćenjima kontinuirano naglašava da se tvornica ne zatvara u potpunosti te da aktivno traže novi model poslovanja, no otvoreno priznaju da će uslijediti teški rezovi i smanjenje ukupnog broja zaposlenih. Gašenje integralne proizvodnje pokreće izrazito opasnu lančanu reakciju u gospodarstvu. O svakodnevnom radu zeničke željezare ovisi poslovanje čak 550 povezanih tvrtki, brojnih dobavljača, rudnika i cjelokupnog energetskog sektora. Posebno težak udarac pretrpjet će državne željeznice koje odjednom gube ogroman dio svog teretnog prometa. Zbog toga ovaj problem prestaje biti isključivo lokalni te postaje izravna prijetnja za egzistenciju nevjerojatnih 11.000 radnika i njihovih obitelji diljem države.
Slučaj Nove Željezare Zenica bolno i precizno ilustrira razornu cijenu političke neodgovornosti i birokratske tromosti. Tvornica s tradicijom dužom od 130 godina danas doslovno broji posljednje dane svoje temeljne proizvodnje isključivo zbog izostanka strateške državne vizije i zaštite od nelojalne uvozne konkurencije. Inovativna i pomalo očajnička ponuda uprave da državi prepusti dio vlasništva jasan je pokazatelj potpune bezizlaznosti situacije u kojoj se nalaze. Ako političke elite u susjednoj državi hitno ne reagiraju na ove apele, svoju će pasivnost platiti nepovratnim urušavanjem industrijskog sektora, a masovni gubitak radnih mjesta izazvat će socijalnu i ekonomsku katastrofu čije će se posljedice osjećati još desetljećima.










