Poslodavci koji se žale da ne mogu pronaći radnike trebali bi najprije ponuditi bolje plaće, poručuje austrijski sindikat 'vida'.

Traži da se dodatni dolazak radnika iz trećih zemalja uvjetuje rastom plaća osjetno većim od inflacije. Sindikat je taj zahtjev objavio na konferenciji za medije 5. listopada, predstavljajući pregovore o kolektivnim ugovorima za oko 283.500 zaposlenih. Riječ je o ugovorima kojima sindikati i poslodavci uređuju plaće i druge uvjete rada u pojedinim djelatnostima.

Za radnike se žale, za povišice nemaju?

Predsjednik sindikata Roman Hebenstreit optužuje poslodavce da ističu manjak zaposlenih kada traže dodatnu radnu snagu, a pozivaju se na krizu kada treba povećati plaće. 'Gdje plaće stagniraju ili čak realno padaju, nema manjka. Postoje samo poslodavci koji ne žele pošteno platiti', tvrdi. Sindikalni zahtjev zato ima konkretan uvjet, dodatno zapošljavanje iz trećih zemalja trebalo bi dopustiti samo u djelatnostima u kojima su plaće tijekom prethodnih 5 godina rasle osjetno brže od cijena. To je zahtjev sindikata, a ne uvedeno pravilo.

Veća plaća na papiru ne znači bolji život

Sindikat traži povišice koje bi najprije pokrile poskupljenja, a zatim zaposlenima omogućile da si priušte više. Primjerice, ako cijene porastu 4 %, a plaća 2 %, radnik dobiva više novca, ali njime može kupiti manje. Zato 'vida' traži rast iznad prosječne inflacije u razdoblju relevantnom za pregovore, posebno za slabije plaćene.

Milijuni odrađenih sati bez naknade

Problem nije samo visina plaće. Prema podacima austrijske Radničke komore, tijekom 2025. oko 46 milijuna dodatnih i prekovremenih sati nije nadoknađeno ni novcem ni slobodnim vremenom. Sindikalni savez ÖGB procjenjuje da su zaposleni time izgubili oko 2,5 milijardi eura bruto primanja. 'Neplaćeni prekovremeni sati krađa su plaće. Tko traži rad, mora ga platiti', poručuje Hebenstreit, zahtijevajući strože kontrole i kazne.

Radnike treba i zadržati

Uz povišice, 'vida' traži pouzdanije rasporede, dovoljno odmora i bolju zaštitu zaposlenih. Za vozače autobusa to uključuje zatvorene vozačke kabine i prestanak prodaje karata kod vozača, a za kamiondžije bolje uvjete za predah na odmorištima. Poslodavcima poručuju i da moraju više ulagati u osposobljavanje novih radnika. Njihov je stav da se manjak zaposlenih mora rješavati i time da posao postane dovoljno plaćen i podnošljiv da ljudi na njemu žele ostati.