U Sloveniji postoji sustav potpore obiteljima koje nemaju stalni posao i nemaju imovinu, čiji je cilj osigurati da osnovne životne potrebe budu zadovoljene.

Sustav je osmišljen da pomogne najugroženijima, ali brojke pokazuju da za neke obitelji iznos može biti znatno veći nego što mnogi očekuju. Primjer obitelji s petero djece, čiji roditelji nikad nisu radili i nemaju imovinu, pokazuje da godišnja pomoć od države može dosegnuti čak 40.320 eura, što iznosi 3.360 eura mjesečno. Takvi primjeri pokreću pitanje motivacije za rad i održivosti sustava.

Prema portalu Slovenske novice, iznos pomoći uključuje nekoliko vrsta naknada. Prvo, postoji novčana pomoć za životne troškove, namijenjena pokrivanju osnovnih potreba poput hrane, odjeće i komunalnih troškova. Zatim, svako dijete u obitelji donosi dječji dodatak, koji je novac za pokrivanje troškova odgoja i svakodnevnih potreba. Osim toga, obitelji s više djece dobivaju dodatak za velike obitelji, mali iznos koji prepoznaje dodatne troškove roditeljstva, te posebnu pomoć, koja se isplaćuje u hitnim situacijama, primjerice kod izvanrednih troškova ili problema s plaćanjem računa.

U slučaju obitelji s petero djece, mjesečni iznos izgleda ovako, novčana pomoć za životne troškove 2.233 eura, dječji dodaci 705 eura, dodatak za velike obitelji 50 eura i posebna pomoć 372 eura. Ukupno to daje 3.360 eura mjesečno ili 40.320 eura godišnje.

Ako obitelj ima manje ili više djece, iznos se proporcionalno mijenja, za troje djece to je 28.428 eura godišnje, a za sedmero djece 52.056 eura. Sustav također omogućuje dodatke u posebnim okolnostima; primjerice, ako roditelji formalno žive odvojeno i jedan roditelj ne plaća nikakvu obvezu prema drugom, jednoroditeljska obitelj s petero djece može primiti 3.879 eura mjesečno ili 46.548 eura godišnje.

Osim novčanih sredstava, država nudi i niz drugih pogodnosti. To uključuje besplatni vrtić za djecu, subvencionirani najam stana za obitelji u potrebi, besplatno zdravstveno osiguranje, besplatne obroke u školama i vrtićima, besplatne udžbenike i državne stipendije za djecu školskog uzrasta. Tu su i subvencije za registraciju vozila i cestarine, besplatni medijski doprinosi te paketi hrane i osnovnih potrepština koje dijele humanitarne organizacije poput Crvenog križa. Sve ove pogodnosti dodatno povećavaju stvarni prihod obitelji i omogućuju im životni standard daleko iznad minimalnog.

Sustav je osmišljen da zaštiti obitelji koje nemaju dovoljno novca za život, ali ovi primjeri pokazuju da za neke obitelji iznos može biti znatan. U praksi to znači da obitelj koja nema stalni posao i imovinu, s petero djece, može živjeti relativno udobno zahvaljujući državnim potporama. Za prosječnog građanina koji radi i zarađuje plaću, ovo izgleda nevjerojatno, ali sustav je transparentan i javan, a iznosi se redovito objavljuju i prilagođavaju broju djece i životnim uvjetima obitelji.

Zaključno, dok sustav socijalne pomoći u Sloveniji pomaže najugroženijima, primjer obitelji s petero djece jasno pokazuje da se za neke obitelji niti ne 'isplati' raditi. Takvi primjeri pokreću javnu raspravu o tome kako osigurati pravedan sustav koji motivira ljude da rade i istovremeno štiti one koji stvarno nemaju dovoljno. Transparentno prikazivanje ovih iznosa i pogodnosti pomaže svima da razumiju logiku socijalnog sustava i uvjete za dobivanje pomoći.