Pitanje zamjene poljskog zlota eurom već godinama izaziva intenzivne rasprave u poljskom društvu.

Iako je Poljska ulaskom u Europsku uniju preuzela načelnu obvezu uvođenja zajedničke valute, najnovija istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako većina građana ostaje izrazito skeptična prema tom koraku. Prema podacima agencije Panel Ariadna, čak 74 % ispitanika protivi se promjeni nacionalne valute, dok samo 26 % građana podržava takav proces.

Demografske razlike i specifičan stav žena

Analiza rezultata istraživanja pokazuje jasnu podjelu unutar društva. Protivnici eura značajno su brojniji među ženskom populacijom. Čak 80 % žena protivi se promjeni valute, dok muškarci izražavaju nešto manju razinu skepse.

Stručnjaci smatraju kako je jedan od ključnih razloga taj što žene u Poljskoj češće izravno upravljaju kućnim budžetom i svakodnevno prate kretanje cijena u trgovinama. Takva uloga daje im neposredan uvid u potencijalne financijske rizike koje bi promjena valute mogla donijeti.

Ekonomski strahovi i poučak iz susjedstva

Glavni razlog snažnog otpora nije ideološke prirode, već je prvenstveno utemeljen na ekonomskim brigama. Ukupno 51 % ispitanika strahuje od rasta cijena i pada općeg životnog standarda.

Oko 26 % ispitanika smatra kako bi napuštanje zlota značilo gubitak nacionalnog identiteta i monetarnog suvereniteta.

U javnom prostoru te rasprave često prate i oštre političke poruke. Bivši poljski premijer Mateusz Morawiecki tijekom svojeg je mandata bio jedan od najglasnijih protivnika uvođenja eura. On je tadašnjim istupima redovito naglašavao primjer Hrvatske kao upozorenje poljskim građanima. Prema tvrdnjama bivšeg poljskog premijera, uvođenje eura u Hrvatskoj uzrokovalo je kaos i drastično povećanje troškova života, što je u poljskoj javnosti stvorilo dodatni otpor prema napuštanju vlastite valute.

Simbol poljske ekonomske neovisnosti

Iako Poljska bilježi kontinuiran i snažan gospodarski rast, za veliku većinu njezinih građana zlot i dalje predstavlja jedini jamac sigurnosti. Strah od nekontroliranog rasta cijena, emocionalna privrženost nacionalnoj valuti te politički narativi koji se pozivaju na negativna iskustva drugih zemalja stvorili su nepremostiv zid skepse. Sve dok poljska javnost u zajedničkoj valuti vidi prvenstveno rizik po vlastiti novčanik, zlot će ostati neupitni simbol poljske ekonomske neovisnosti.

Uvođenje eura Poljskoj bi moglo donijeti dublju ekonomsku integraciju u eurozonu, čime bi se eliminirali troškovi konverzije i povećala konkurentnost poljskih izvoznika na zajedničkom tržištu. Kao ključna prednost ističe se veća stabilnost za strane investitore i smanjenje troškova zaduživanja države.

Euro posljednje uvele Bugarska i Hrvatska

Bugarska je početkom 2026. godine službeno uvela euro kao nacionalnu valutu. Proces je godinama bio praćen dubokim podjelama u javnosti i čestim prosvjedima građana koji su strahovali od gubitka ekonomske neovisnosti i rasta inflacije. Unatoč tim pritiscima, bugarske su vlasti inzistirale na ispunjavanju maastrichtskih kriterija, videći u euru prije svega alat za dugoročnu stabilnost i privlačenje stranih investicija u jednu od najsiromašnijih članica Unije.

S druge strane, iskustvo Hrvatske, koja je u eurozonu ušla ranije, služi kao stalni predmet analize u Poljskoj. Hrvatski ulazak bio je tehnički vrlo uspješan, no društvene su posljedice ostavile traga na percepciju javnosti. Iako je država usvojila euro bez sustavnih poremećaja u platnom prometu, kod građana je ostala prisutna snažna nostalgija za kunom. Čak i godinama nakon konverzije, refleks preračunavanja cijena u staru valutu nije u potpunosti nestao, što ukazuje na to da je psihološka tranzicija znatno sporija od one ekonomske.

Posebnu pozornost privlači fenomen percepcije cijena u Hrvatskoj, gdje se u dijelu javnosti stvorio subjektivni dojam drastičnog pada standarda. Iako je službeni tečaj fiksiran na 7,53450 kuna za 1 euro, mnogi građani u svakodnevnoj potrošnji imaju osjećaj kao da je kupovna moć eura izjednačena s nekadašnjom vrijednošću jedne kune. Ponekad se može čuti gorka šala kako je konverzija u glavama potrošača završila po matematički nemogućem tečaju 1 naprema 1. To zapravo znači da građani imaju dojam da ono što su nekada mogli kupiti za 1 kunu, danas plaćaju 1 euro. Ova pogrešna, ali duboko ukorijenjena percepcija, proizlazi iz nesretnog preklapanja uvođenja eura s razdobljem visoke globalne inflacije.

Hrvatska je valutu uvela u trenutku kada su cijene energenata i hrane već bile u snažnom porastu na svjetskim tržištima. Iako su ekonomski podaci pokazivali da je sam proces konverzije pridonio inflaciji tek u minimalnom postotku, građani su porast životnih troškova automatski povezali s novom valutom. Taj 'hrvatski sindrom', gdje se svako poskupljenje pripisuje euru, danas služi kao snažno upozorenje poljskim biračima koji u zlotu vide zaštitu od sličnih scenarija.