Mercedes-Benz pronašao je način kako smanjiti broj zaposlenih bez prisilnih otkaza, nudeći radnicima izdašne otpremnine za dobrovoljni odlazak.

Prema posljednjim izvještajima, oko 4.000 zaposlenika već je prihvatilo ponudu, a neki će primiti čak do 540.000 eura, odnosno 580.000 dolara za napuštanje tvrtke, piše index.hr.

Iako se radi o velikim pojedinačnim isplatama, dugoročno ovo rješenje može donijeti znatne uštede Mercedesu, koji procjenjuje da bi ovim potezom mogao uštedjeti nekoliko milijardi eura. Proizvođači automobila općenito nastoje izbjeći prisilne otkaze, jer su takvi procesi skupi, složeni i negativno utječu na moral preostalih zaposlenika.

Program dobrovoljnog odlaska pokrenut je prošlog travnja i otvoren je za gotovo sve zaposlenike, uključujući uredske djelatnike, IT stručnjake, inženjere i menadžere srednje razine. Mnogi od njih zaštićeni su od otkaza do kraja 2034. godine, što je potaknulo Mercedes da ponudi uvjete koje je teško odbiti. Prema Handelsblattu, neki radnici dobili su i tzv. turbo-bonus za brzu odluku, dok su dugogodišnji zaposlenici mogli računati na šesteroznamenkaste iznose. Primjerice, voditelj tima star 55 godina s trideset godina staža i plaćom od oko 9.000 eura mjesečno mogao bi dobiti gotovo 600.000 eura otpremnine, dok su zaposlenici srednje karijere odlazili s iznosima od 100.000 eura i više.

Program je otvoren za 30.000 do 40.000 zaposlenika, a tvrtka zadržava pravo odbiti zahtjev ako osoba obnaša ključnu funkciju. Do sada je odbijeno vrlo malo zahtjeva, a očekuje se da će broj odlazaka rasti kako se približava krajnji rok u ožujku 2026. godine.

Ovaj potez dio je šire strategije smanjenja troškova, s ciljem uštede od otprilike pet milijardi eura do 2027. godine. Mercedes se suočava s izazovima, uključujući pad prodaje od 12 posto u prošlom tromjesečju, a ostaje nejasno hoće li manja radna snaga osigurati stabilnost tvrtke u promjenjivim tržišnim uvjetima.

U konačnici, izdašne otpremnine pokazuju kako velike korporacije sve češće koriste dobrovoljne programe kao alternativu otkazima, balansirajući financijsku strategiju i moral zaposlenika, dok istovremeno planiraju dugoročne uštede.