Henley Passport Index za 2025. godinu donio je važne novosti za zemlje jugoistočne Europe, a posebno povijesno priznanje Hrvatskoj koja je prvi put od osnutka indeksa ušla među deset najjačih putovnica svijeta.

Novi globalni poredak Henley Passport Indexa dostupan ovdje, još jednom je naglasio duboke razlike u međunarodnoj mobilnosti koje građanima pojedinih država omogućuje vlastita putna isprava.

Najvažnija vijest za regiju nedvojbeno je plasman Hrvatske na deveto mjesto globalnog poretka. Hrvatska putovnica danas omogućuje svojim građanima putovanje bez vize u čak 183 zemlje diljem svijeta. Svoju dosad najvišu poziciju Hrvatska duguje ispunjavanju strateških ciljeva na međunarodnoj sceni, prije svega ulasku u Europsku uniju, eurozonu te Schengenski prostor. Ovaj napredak odvijao se postepeno, jer je samo 2016. godine zemlja bila 24. na ljestvici, a deveti plasman ostvaren je zahvaljujući dosljednim reformama i širenju diplomatske suradnje na svim kontinentima. Pristup bezviznom režimu za Sjedinjene Američke Države te kontinuirano potpisivanje bilateralnih dogovora s brojnim državama dodatno su učvrstili poziciju Hrvatske u samom svjetskom vrhu.

Uz Hrvatsku, Slovenija se također nalazi na devetom mjestu, a najnovija evaluacija potvrđuje da slovenski državljani uživaju isti globalni doseg s obzirom na broj zemalja u koje mogu putovati bez vize. Slovenija, kao dugogodišnja članica Europske unije i Schengena, uspjela je održati visoku mobilnost što je rezultat ustrajne evropske politike i međunarodne otvorenosti s dugoročnim fokusom na stabilnost institucija i atraktivnost za strane državljane.

Bugarska je na ovogodišnjoj ljestvici na trinaestoj poziciji. Visok rang rezultat je članstva u Europskoj uniji, što bugarskim građanima automatski nudi bezvizni pristup svim članicama Schengenske zone, ali i brojnim drugim destinacijama. Iako nije među prva deset, Bugarska i dalje ostvaruje značajan opseg putne slobode, a njezina pozicija dodatno je stabilizirana nakon ispunjavanja pregovaračkih kriterija u procesu euroatlantskih integracija.

Srbija zauzima trideset treće mjesto, što njezinim državljanima omogućuje ulazak bez vize u 140 država. Srbijanski putni dokument relativno je visoko na ljestvici zahvaljujući brojnim bilateralnim sporazumima koje je zemlja proteklih godina uspostavila s državama globalnog juga, Azije, Afrike i Latinske Amerike te liberalizacijom viznog režima s Europskom unijom još 2009. Usprkos tome, izostanak pune integriranosti u EU i Schengenski prostor ograničava daljnji rast snage srpske putovnice.

Crna Gora i Sjeverna Makedonija dijele četrdeseto mjesto u svijetu s mogućnošću ulaska bez vize u 128 država. Ove dvije zemlje postupno povećavaju broj bezviznih destinacija zahvaljujući približavanju Europskoj uniji, ali ih od višeg plasmana dijeli nedostatak članstva u Schengenu i kašnjenja u potpisivanju sporazuma o bezviznom režimu s većim brojem država izvan Europe.

Bosna i Hercegovina i Albanija su na četrdeset drugom mjestu s omogućenom slobodom putovanja u 123 zemlje. Bosanskohercegovački i albanski pasoš gotovo su izjednačeni, a dinamika liberalizacije putovanja prema EU i dalje je podložna sporim administrativnim i političkim procesima. Spor ulazak u europske integracije i izazovi unutar domaće politike zadržavaju ove zemlje na istovjetnom srednjem rangu.

Kosovo i dalje bilježi najnižu regionalnu mobilnost. Njegov pasoš nalazi se na šezdeset drugom mjestu omogućujući bezvizni režim za svega 79 država. Ovaj rezultat ponajviše je posljedica spore međunarodne afirmacije i ograničenog broja zemalja koje priznaju kosovsku putnu ispravu, pa tako i unutar same Europske unije. Tek 2024. godine uveden je bezvizni režim za Schengen, što je bio dugotrajan proces uvjetovan specifičnim političkim okolnostima na Balkanu i širim međunarodnim odnosima.

Razlozi visokih i niskih pozicija pojedinih zemalja jasno su povezani s razinom međunarodne integracije i diplomatskih odnosa. Države članice Europske unije, a osobito one uključene u Schengenski prostor, kontinuirano ostvaruju najviše pozicije zbog jedinstvenog pristupa velikom broju država koje su dio zajedničkog režima putovanja. Hrvatska je tipičan primjer brzog uspona, zahvaljujući strateškim iskoracima poput ulaska u Schengen, povećanju broja bilateralno dogovorenih bezviznih destinacija i unaprijeđenju statusa svoje putne isprave na globalnoj razini.

Nasuprot tome, zemlje koje nisu u punopravnom članstvu velikih političkih i ekonomskih zajednica moraju uložiti znatno više napora kako bi poboljšale svoj indeks mobilnosti. U slučaju Bosne i Hercegovine i Albanije, slabija međunarodna integriranost i spori pregovori s institucijama Europske unije ograničavaju mogućnosti slobodnog kretanja. Kosovo, koje se još uvijek bori s priznavanjem na globalnom planu, zaostaje zbog mnogih diplomatskih barijera i specifičnih političkih problema.

Očekuje se da će razlike u pozicijama zemalja regije u narednim godinama dodatno ovisiti o brzini implementacije reformi, poboljšanjima u vladavini prava, omogućavanju međunarodnih partnerstava te nastavku euroatlantskih i multilateralnih integracija. Primjer Hrvatske pokazuje koliko je ključno ostvariti integracijske ciljeve i pridobiti povjerenje međunarodne zajednice, te istovremeno potvrđuje da je diplomatski angažman najvažniji faktor u jačanju putne moći svake države.