Gospodarska situacija u Njemačkoj dosegnula je točku usijanja, a vodeći predstavnici industrije otvoreno poručuju da gube strpljenje s aktualnom politikom.

Predsjednik Saveza udruga njemačkih poslodavaca (BDA) Rainer Dulger uputio je oštro upozorenje saveznoj vladi, zahtijevajući hitne i duboke reforme koje bi spriječile daljnje zaostajanje za drugim industrijskim nacijama. Kako prenosi t-online, Dulger je posebno kritičan prema izostanku odlučnosti kancelara Friedricha Merza, ističući da su kozmetičke promjene nedovoljne u trenutku kada njemačko gospodarstvo stagnira još od 2019 godine.

Radikalni prijedlozi za suzbijanje izostanaka s posla

Jedan od najkontroverznijih prijedloga koji je izazvao snažne reakcije u javnosti odnosi se na promjenu sustava plaćanja bolovanja. Dulger smatra da su trenutačne stope bolovanja, posebice u javnom sektoru, neodrživo visoke te predlaže uvođenje takozvanog dana počeka. Prema tom modelu, poslodavci ne bi bili obvezni isplatiti dnevnicu za prvi dan bolesti, već bi se taj financijski teret prebacio na zaposlenika, uz mogućnost da se propušteni radni dan nadoknadi kasnije. Ovakva mjera trebala bi prema mišljenju poslodavaca smanjiti broj kratkotrajnih izostanaka i spriječiti potencijalne zloupotrebe sustava, čime bi se fokus vratio na radnike kojima je pomoć doista nužna zbog dugotrajnih zdravstvenih problema.

Nezadovoljstvo tempom reformi kancelara Merza

Iako su gospodarske prognoze za tekuću godinu predviđale blagi rast od 1 posto, predstavnici gospodarstva upozoravaju da su te brojke varljive i nedovoljne za stvarni oporavak. Dulger naglašava da socijalna država u Njemačkoj troši oko 41 % ukupnih državnih rashoda, što je najviša razina u Europi, te da takav sustav guši investicije i konkurentnost. Od kancelara Merza, u kojeg su poslovni krugovi polagali velike nade, sada se zahtijeva veliki zahvat u mirovinski i zdravstveni sustav kako bi se smanjili troškovi rada. Poslodavci poručuju da bi doprinosi za socijalno osiguranje morali pasti ispod granice od 40 % kako bi zaposlenicima ostalo više neto prihoda, što bi ujedno bio i poticaj za veći radni angažman.

Povećanje broja radnih sati kao ključ napretka

Osim izmjena u sustavu bolovanja, na stolu su i prijedlozi o produljenju radnog vijeka te ukidanju prijevremenog umirovljenja bez odbitaka. Dulger ističe da društvo koje stari ne može zadržati blagostanje uz stalno smanjenje radnih sati, zbog čega se zalaže za poticanje rada u punom radnom vremenu umjesto sve popularnijih modela skraćenog tjedna. Čak se i rasprava o ukidanju barem jednog državnog praznika smatra legitimnom temom ako bi to pridonijelo povećanju ukupnog gospodarskog volumena. Kritika je upućena i prema birokratskim preprekama koje, unatoč obećanjima o digitalizaciji, i dalje otežavaju svakodnevno poslovanje njemačkih tvrtki.

Nužnost strukturnih promjena u zdravstvu

Pitanje financiranja zdravstvenog sustava također zahtijeva hitnu intervenciju države jer trenutačni model prebacuje prevelik teret na uplatitelje doprinosa. Prema procjenama BDA, država bi trebala preuzeti puni trošak zdravstvenog osiguranja za primatelje socijalne pomoći, što bi zdravstvenim blagajnama donijelo dodatnih 10 milijardi eura godišnje i omogućilo smanjenje doprinosa za radnike. Umjesto povećanja poreza ili uvođenja novih nameta, poslodavci rješenje vide u digitalizaciji bolničkog sustava i boljoj kontroli troškova. Poruka upućena Berlinu je jasna: ako se vlada ne odvaži na korjenite rezove, frustracija u gospodarstvu mogla bi prerasti u ozbiljnu krizu povjerenja s dugoročnim posljedicama.

Nalazimo se u trenutku u kojem njemački poslovni sektor više ne bira riječi u komunikaciji s političkim vrhom, postavljajući jasne ultimatume pred kancelara Merza.

Prijedlog o neplaćanju prvog dana bolovanja samo je najoštriji vrh ledenog brijega dubokog nezadovoljstva sustavom koji se smatra tromim i preskupim za globalne tržišne utakmice. Dok sindikati očekivano najavljuju otpor svakom pokušaju smanjenja radničkih prava, ostaje vidjeti hoće li vlada imati političke hrabrosti provesti reforme koje poslodavci nazivaju pitanjem opstanka ili će Njemačka nastaviti putanjom kontrolirane stagnacije.