Najnoviji statistički pokazatelji s tržišta rada u Bosni i Hercegovini potvrđuju snažan trend rasta primanja koji je obilježio kraj 2025. godine.

Prema službenim podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća za prosinac iznosila je 835 eura, što u tamošnjoj valuti iznosi 1.633 konvertibilnih maraka. Iako se radi o rekordnim iznosima za susjednu državu, usporedba s hrvatskim prosjekom od 1.494 eura, koji je objavio DZS, jasno pokazuje da je ekonomska razlika i dalje vrlo izražena te da iznosi 659 eura u korist radnika u Hrvatskoj.

Mjesečni skok koji nadmašuje očekivanja

Dinamičan rast vidljiv je već pri letimičnom pogledu na kretanja unutar samog kraja godine. Samo mjesec dana ranije, u studenom 2025. godine, prosječna plaća u Bosni i Hercegovini iznosila je 818 eura, odnosno 1.600 konvertibilnih maraka. U samo tridesetak dana prosječna primanja su porasla za 17 eura, što predstavlja mjesečni rast od 2,06 %. Ovakav intenzitet rasta u tako kratkom razdoblju sugerira da poslodavci u susjedstvu ubrzano korigiraju primanja kako bi odgovorili na kronični nedostatak radne snage koji pogađa cijelu regiju.

Godišnja stopa rasta od impresivnih 14,2 %

Prava slika transformacije bosanskohercegovačkog tržišta rada otkriva se u usporedbi s prosincem 2024. godine. Tada je prosječna neto plaća iznosila tek 731 euro, što je tadašnjih 1.430 konvertibilnih maraka. U razdoblju od godinu dana plaća je nominalno porasla za čak 104 eura. Postotno gledano, radi se o dvoznamenkastom godišnjem rastu od 14,2 %. Za usporedbu, takve stope rasta rijetko se viđaju u stabilnim ekonomijama te su jasan pokazatelj nastojanja da se bar donekle uhvati korak s europskim standardima.

Skriveni detalji

Postoji specifičnost u izračunu plaća u Bosni i Hercegovini koja bi mogla iznenaditi radnike u Hrvatskoj. Naime, pojam neto plaće u BiH zakonski obuhvaća samo naknadu za obavljeni rad, dok se dodaci poput toplog obroka i naknade za prijevoz najčešće isplaćuju odvojeno i ne ulaze u ovaj službeni prosjek.

To u praksi znači da je stvarni iznos koji radnik dobije na račun često nešto veći od prikazanih 835 eura, no isto pravilo vrijedi i za statističku metodologiju koja se koristi pri usporedbama. Unatoč tim dodacima, razlika u odnosu na hrvatskih 1.494 eura ostaje ključni faktor koji i dalje motivira radnu snagu na odlazak prema zapadu.

Razlika u standardu kao demografski izazov

Podatak da prosječan radnik u Hrvatskoj zarađuje 659 eura više svakog mjeseca predstavlja ogroman izazov za bosanskohercegovačku ekonomiju. Iako plaće u BiH rastu brže u postotcima nego u mnogim zemljama Europske unije, apsolutna razlika u eurima i dalje je tolika da pokriva prosječni mjesečni najam stana ili kompletne troškove režija i hrane za manju obitelj. Upravo taj jaz od preko 600 eura razlog je zašto hrvatsko tržište rada i dalje djeluje kao magnet za radnike iz susjedstva, unatoč činjenici da i u BiH plaće sada već osjetno premašuju psihološku granicu od 800 eura.

Bosna i Hercegovina se nalazi u specifičnom ekonomskom trenutku u kojem statistika pokazuje impresivan rast, ali stvarnost na terenu i dalje kaska za susjedstvom. Godišnji skok od 14,2 % signal je da tamošnje gospodarstvo više ne može funkcionirati na modelu jeftine radne snage. Ipak, dokle god je razlika u plaći između Zagreba i Sarajeva tolika da se u Hrvatskoj praktički može zaraditi još jedna cijela minimalna bosanskohercegovačka plaća više, pritisak na iseljavanje neće prestati. Za bosanskohercegovačke poslodavce 2026. godina bit će ključna, jer će morati pronaći način da povećaju produktivnost kako bi opravdali daljnji rast plaća koji je neminovnost ako žele zadržati preostale radnike.