Fotografija je ilustrativnog karaktera.

Njemačku javnost potresla je vijest o nevjerojatnom administrativnom i pravnom apsurdu koji traje dulje od dva desetljeća.

Kako piše njemački list Bild.de, pedesetogodišnji Huso B., državljanin Bosne i Hercegovine, već 23 godine boravi u Kölnu bez legalnog statusa, dok mu država istovremeno isplaćuje visoke mjesečne iznose na ime socijalne pomoći.

Ovaj slučaj otvorio je niz pitanja o učinkovitosti njemačkih institucija i pravednosti tamošnjeg socijalnog sustava.

Dva desetljeća boravka bez važeće dozvole

Huso B. stigao je u Njemačku prije mnogo godina, no njegov zahtjev za azil pravomoćno je odbijen još prije više od dva desetljeća. Prema navodima koje iznosi Bild.de, on se već 23 službeno vodi kao osoba koja je dužna napustiti zemlju. Ipak, unatoč jasnom nalogu za deportaciju, on i njegova supruga s osmero djece i dalje žive u Kölnu. Iako bi u teoriji institucije trebale provesti odluku o povratku u matičnu zemlju, administrativne prepreke i osobne okolnosti očigledno su godinama sprječavale taj proces.

Situaciju dodatno komplicira podatak koji navodi Bild.de, a to je da Huso B. ima podeblji policijski dosje. Navodi se kako je tijekom svog boravka u Njemačkoj više puta počinio kaznena djela, što obično ubrzava proces izgona iz zemlje. Međutim, u ovom specifičnom slučaju to se nije dogodilo, a obitelj je ostala integrirana u sustav državnih potpora.

Financijska struktura mjesečnih primanja

Najviše prašine u javnosti podigao je iznos koji država mjesečno izdvaja za ovu obitelj. List Bild.de otkriva kako ukupna mjesečna potpora iznosi 7.250,77 eura. Važno je pojasniti što ovaj iznos zapravo predstavlja kako bi ga razumjeli i oni koji nisu upoznati s njemačkim propisima. Riječ je o kombinaciji osnovne socijalne pomoći, poznate kao građanski doplatak, te dječjeg doplatka za osmero djece.

U laičkim terminima, njemački zakon jamči svakom pojedincu, bez obzira na njegov pravni status, određeni minimum za dostojanstven život. Kada se taj minimum pomnoži s brojem članova obitelji, u ovom slučaju njih deset, dolazi se do iznosa koji uvelike premašuje prosječne radničke plaće. Njemačke vlasti isplaćuju ovaj novac jer su po zakonu dužne osigurati hranu, smještaj i osnovne potrepštine za djecu, čak i ako njihovi roditelji nemaju pravo na boravak u zemlji.

Pravni paradoks i nemogućnost deportacije

Mnogi se pitaju kako je moguće da osoba s nalogom za deportaciju i kriminalnom prošlošću i dalje prima državni novac. Bild.de objašnjava da njemački uredi za socijalnu skrb djeluju neovisno o uredima za strance. Dok jedan ured pokušava organizirati odlazak osobe iz zemlje, drugi ured je zakonski obvezan isplaćivati pomoć sve dok je ta osoba fizički prisutna na njemačkom tlu i nema vlastitih prihoda.

Činjenica da obitelj ima osmero djece predstavlja dodatnu pravnu prepreku. Prema njemačkom i europskom zakonodavstvu, zaštita obitelji i dobrobit djece često nadilaze stroga pravila o imigraciji. Ako matična država ne prihvaća povratak ili ako postoje zdravstveni ili dokumentacijski problemi, deportacija se odgađa u nedogled, a država preuzima ulogu skrbnika.

Slučaj Huse B. koji je razotkrio Bild.de nije samo priča o jednom pojedincu, već simptom dubljeg sustavnog problema. On ocrtava paradoks suvremene europske države blagostanja koja se našla u procjepu između humanitarnih načela i stroge vladavine prava. Dok zakoni nalažu deportaciju, ustavna prava na dostojanstven život prisiljavaju porezne obveznike da financiraju boravak onih koji u zemlji ne bi smjeli biti.

Ovakvi primjeri često služe kao gorivo za političke rasprave o reformi socijalnog sustava i strožim kontrolama migracija. Jasno je da se povjerenje građana u institucije narušava kada se pravila ne provode dosljedno, a javni novac troši na situacije koje se na prvi pogled čine nepravednima. Na njemačkim je vlastima sada zadatak da objasne kako se dopustilo da ovakav status quo traje više od dva desetljeća bez ikakvog konkretnog rješenja.