Pauza za kavu ili kratki razgovor s kolegama dio su svakodnevice na većini radnih mjesta, no presuda Zemaljskog radnog suda u Hammu podsjeća da čak i najkraći predah može imati ozbiljne pravne posljedice ako se ne poštuju interna pravila tvrtke.

Slučaj koji je dospio pred sud odnosi se na zaposlenicu koja je zbog desetominutnog boravka u kafiću dobila izvanredni otkaz bez otkaznog roka. Iako se na prvi pogled kazna čini prejaka za počinjeno djelo, srž problema nije bila sama kava, već svjesna obmana poslodavca.

Mehanizam evidentiranja radnog vremena kao temelj ugovora

U središtu ovog spora nalazi se sustav elektroničkog bilježenja radnog vremena koji je tvrtka koristila kako bi pratila prisutnost svojih pedesetak zaposlenika. Pravila su bila jasna i poznata svima, svaki dolazak, odlazak i svaka pauza morali su biti evidentirani provlačenjem kartice kroz terminal. Zaposlenica, koja je na poslovima čišćenja radila od 2013. godine, bila je upoznata s procedurom, kao i s mogućnošću naknadnog ispravljanja pogrešaka u posebnom kalendaru ako bi se dogodio propust pri evidentiranju.

Spornog jutra u listopadu 2021. godine, radnica se uredno prijavila na početku smjene. Međutim, oko osam sati i trideset minuta napustila je radno mjesto i otišla u kafić preko puta zgrade kako bi se susrela s drugom osobom. Ključni propust dogodio se u trenutku kada se pri izlasku iz zgrade nije odjavila iz sustava, čime je stvorila privid da i dalje obavlja svoje radne zadatke.

Trenutak u kojem povjerenje prestaje postojati

Ono što ovaj slučaj izdvaja od običnog nemara jest ponašanje zaposlenice nakon što ju je poslodavac suočio s činjenicama. Vlasnik tvrtke je osobno iz automobila promatrao njezin boravak u kafiću, a provjerom u sustavu utvrdio je da pauza nije zabilježena. Kada se vratila u prostorije tvrtke, radnica je kategorički odbacila optužbe, tvrdeći da uopće nije napuštala zgradu već da se nalazila u podrumu.

Čak i nakon što joj je poslodavac izravno rekao da ju je vidio, ona je ustrajala u laži, sugerirajući da je šef vjerojatno pogriješio. Tek kada je on najavio da će joj pokazati fotografije koje je snimio mobitelom kao dokaz, priznala je da se nije odjavila. Upravo je ta upornost u prikrivanju istine, a ne samih deset minuta pauze, bila presudna za sudsku odluku.

Što je zapravo prijevara s radnim vremenom?

Za laike je važno razumjeti da se u radnom pravu namjerno pogrešno dokumentiranje vremena provedenog na radu tretira kao prijevara s radnim vremenom. To je težak prekršaj jer poslodavac fizički ne može pratiti svaki korak radnika i mora se osloniti na poštenje pri korištenju sustava za registraciju. Kada radnik svjesno manipulira tim sustavom kako bi bio plaćen za vrijeme koje nije proveo radeći, on krši osnovnu obvezu lojalnosti i obzira prema poslodavcu.

Sudovi u Njemačkoj takve postupke smatraju teškom povredom radne dužnosti koja opravdava izvanredni otkaz, jer se smatra da je povjerenje nepovratno uništeno.

Invaliditet i staž protiv težine prekršaja

Tijekom sudskog postupka radnica se branila argumentima da je riječ o jednokratnom incidentu koji je trajao vrlo kratko. Naglašavala je svoj dugogodišnji staž od osam godina bez ijedne opomene, kao i činjenicu da je osoba sa stopostotnim invaliditetom, što joj otežava pronalaženje novog posla u dobi od 62 godine. Njemački mediji prenose kako je sud detaljno odvagnuo ove socijalne faktore, ali je na koncu ipak stao na stranu poslodavca.

Sudac je u obrazloženju istaknuo da težina njezina planiranog postupanja nadvladava njezine privatne okolnosti. Priprema prekršaja, u kojoj je kolegama lagala da ide u podrum kako bi sakrila odlazak u kafić, te kasnija tvrdoglava obrana laži tijekom razgovora s nadređenim, pokazali su da se ne radi o slučajnom zaboravu. Sud je zaključio da poslodavcu nije moguće nametnuti nastavak suradnje s osobom koja je spremna na takvu razinu obmane.

Lekcija o digitalnom nadzoru

Ovaj slučaj služi kao oštro upozorenje svim zaposlenicima o važnosti transparentnosti u digitalnom dobu. Iako se deset minuta kave može činiti banalnim povodom za gubitak egzistencije, pravna struka je jasna u stavu da je etički integritet temelj svakog ugovora. Izvanredni otkaz u ovom kontekstu nije kazna za popijenu kavu, već logična posljedica svjesnog pokušaja manipulacije sustavom i sustavnog laganja u oči poslodavcu. U modernom radnom okruženju, gdje se sve više oslanjamo na automatske sustave praćenja, iskrenost ostaje jedina valuta koja nema alternativu, a njezina zlouporaba nosi rizik koji se rijetko isplati.