Rasprava koja se proteklih dana razbuktala na društvenoj mreži Reddit unutar hrvatske zajednice r/croatia ponovno je aktualizirala pitanje koje prati gotovo svaku generaciju iseljenika.

Glavna dilema glasi, može li se u takozvanim obećanim zemljama doista stvoriti financijska zaliha ili se visoke plaće brzo istope pod pritiskom tamošnjih troškova života.

Povod za ovu raspravu bila je objava studenta strojarstva koji razmatra odlazak u Austriju. On je na Redditu zatražio mišljenja o tome jesu li Švicarska i Njemačka i dalje destinacije u kojima se može ostvariti plan o štednji ili je ekonomska situacija postala preteška. Odgovori su ubrzo prerasli u duboku debatu o životnim prioritetima, sustavu zdravstva, tržištu nekretnina i stvarnoj cijeni prilagodbe na novu sredinu.

Život izvan statistike i računa

Jedna od najistaknutijih teza u raspravi bila je ona da selidba donosi uspjeh tek kada se preseli cijeli život, a ne samo radna knjižica. Dio sudionika smatra kako je pogrešno gledati isključivo u bankovni račun. Jedan je korisnik to precizno definirao sljedećim riječima: 'Ključ preseljenja je preseljenje života, a ne odlazak raditi i štedjeti da bi se živjelo za nekoliko tjedana godišnje u Hrvatskoj.' On ističe kako najveću vrijednost ne predstavlja nužno iznos na računu, nego osjećaj funkcioniranja u uređenom sustavu te kvaliteta javnih usluga.

Zanimljiva su i oprečna iskustva sa zdravstvenim sustavima. Dok jedan sudionik opisuje primjer iz Berlina gdje je prijatelj u samo jednoj večeri dobio kompletnu dijagnozu i terapiju za ozbiljnu alergiju koju u Zagrebu nije mogao riješiti, drugi korisnici iz istog grada nude potpuno drugačiju sliku. Jedna korisnica tako piše: 'Zdravstvo ne može biti gore, ne zbog nestručnosti osoblja, nego zbog pretrpanosti. Termin se čeka i po dva mjeseca, a kad dođeš na red, liječnik ti može posvetiti tek nekoliko minuta.' Njezine navode potvrđuju i drugi koji smatraju da se do ozbiljnijih pretraga dolazi tek nakon upornog ponavljanja posjeta liječniku.

Financijska matematika od Švedske do Austrije

Kada se prijeđe na konkretne brojke, situacija postaje vrlo individualna i ovisi o struci te obiteljskim okolnostima. Primjer iz Švedske pokazuje gornju granicu uspjeha. Par koji tamo živi navodi da na osnovne potrebe poput kredita, režija, hrane i vrtića troše oko 30 posto svojih prihoda. Prema njihovim riječima, 'svaki mjesec ostane oko 5.000 eura za trošenje, štednju ili investiranje'. U objašnjenju dodaju da se radi o računalnom tehničaru s 15 godina iskustva i menadžerskoj poziciji u IT sektoru.

Austrija nudi ponešto drugačije perspektive. Obitelj s dvoje djece koja posjeduje vlastitu nekretninu uspije mjesečno odvojiti oko 3.000 eura, ali autorica tog komentara priznaje da razmišljaju o povratku zbog socijalne izolacije. Njezine riječi oslikavaju emotivnu stranu iseljeništva: 'Vikendom nemaš kome svratiti na kavu kao doma, a prijateljstva nisu ista kao ona koja gradiš cijeli život.'

S druge strane, samci ili zaposlenici u manje plaćenim sektorima imaju težu računicu. Bivši koordinator u zrakoplovnoj kompaniji u Austriji opisao je kako mu je uz plaću od 2.300 eura i najam stana od 900 eura na kraju mjeseca ostajalo svega 500 eura. Zaključio je kako mu se takav model nije isplatio u usporedbi sa životom u domovini gdje ima riješeno stambeno pitanje.

Zid nekretnina i promjena fokusa

Kao najveća prepreka u svim pričama ističu se nekretnine. Čak i uz solidnu štednju od 1.000 eura mjesečno, mnogi upozoravaju da su cijene stanova na zapadu i dalje nedostižne. Korisnik iz Bavarske ističe da nakon pet godina rada i dalje dvoji hoće li ikada moći kupiti vlastiti kvadrat.

Postoje i oni koji štednju uopće ne vide kao prioritet. Takvi iseljenici naglašavaju da sav novac troše na putovanja i luksuznije automobile, ostvarujući životni stil koji im je u Hrvatskoj bio nedostupan. Drugi pak smatraju da je financijska pismenost presudna te zagovaraju automatizaciju štednje čim plaća stigne na račun.

Zaključno, iskustva s Reddita sugeriraju da inozemstvo nije univerzalno rješenje. Dok za neke predstavlja put prema stabilnosti i bogatstvu, za druge ostaje borba s osamljenošću i skupim najamninama. Čini se da uspjeh ovisi isključivo o tome što pojedinac zapravo želi preseliti preko granice.