Švicarska vlada službeno je potvrdila kako će se ovoga ljeta, točnije 10. lipnja, održati glasovanje o kontroverznom prijedlogu desno orijentirane Švicarske narodne stranke kojim se nastoji ograničiti broj stanovnika u državi na deset milijuna.

Ova inicijativa, prema pisanjima portala The Guardian, koja je naišla na snažan otpor oba doma parlamenta te predstavnika poslovne i financijske zajednice, mogla bi iz temelja promijeniti demografsku sliku zemlje. Prema podacima koje je objavila vlada, trenutna populacija iznosi 9,1 milijun ljudi, no brz gospodarski rast i potreba za radnom snagom doveli su do useljavanja koje je u proteklom desetljeću bilo znatno brže nego u susjednim zemljama Europske unije. Predlagatelji inicijative tvrde da je takav rast neodrživ, dok protivnici upozoravaju na potencijalni ekonomski slom.

Mehanizam zaustavljanja useljavanja

Srž ovog prijedloga leži u strogim mehanizmima koji bi se automatski aktivirali ako broj stanovnika nastavi rasti. Inicijativa predviđa da bi vlada i parlament morali hitno reagirati ukoliko stalna populacija dosegne brojku od 9,5 milijuna, navodi The Guardian. U praksi, to bi za običnog građanina značilo drastičnu promjenu pravila igre jer bi država u tom slučaju morala ograničiti ulazak novim stanovnicima. To se primarno odnosi na zabranu ulaska tražiteljima azila, ali i na onemogućavanje spajanja obitelji stranih državljana koji već žive u Švicarskoj. Jednostavnije rečeno, stranci koji rade u Švicarskoj više ne bi mogli dovesti svoje supružnike ili djecu, a vrata bi se zatvorila i za one koji bježe od rata ili progona, čime bi se efektivno spustila rampa za nove doseljenike.

Prijetnja odnosima s Europskom unijom

Prijedlog ide i korak dalje te predviđa radikalne mjere u slučaju da populacija dosegne gornju granicu od deset milijuna. Ako bi se to dogodilo, a broj stanovnika ne bi počeo padati, švicarska vlada bila bi prisiljena raskinuti sporazum o slobodnom kretanju ljudi s Europskom unijom. Za laike, taj sporazum je ključni dokument koji omogućuje švicarskim tvrtkama lak pristup europskom tržištu, a građanima jednostavniji prelazak granica radi posla. Vodeće multinacionalne kompanije poput Rochea, UBS-a i Nestléa, kao i poslovni lobi Economiesuisse, oštro se protive ovakvom scenariju nazivajući ga inicijativom kaosa. Upozoravaju da bi raskidanje veza s Bruxellesom ugrozilo izvoz i prisililo mnoge kompanije na preseljenje u inozemstvo jer više ne bi mogle dolaziti do potrebnih radnika.

Pritisak na infrastrukturu i tržište nekretnina

Švicarska narodna stranka, koja je inače najveća politička opcija u zemlji i redovito pobjeđuje na izborima još od 1999. godine, svoje argumente temelji na svakodnevnim problemima građana. Tvrde da trenutna eksplozija stanovništva napuhuje cijene najma stanova te dovodi javnu infrastrukturu, poput vlakova i bolnica, do točke pucanja. Smatraju da je kvaliteta života ugrožena prevelikim brojem ljudi, pri čemu ističu da čak 27 posto trenutnih stanovnika nisu švicarski državljani. S druge strane, udruge poslodavaca kontriraju argumentom da je starenje stanovništva neumoljivo te da će se populacija povećavati prvenstveno zbog duljeg životnog vijeka, a ne samo zbog useljavanja koje je nužno za popunjavanje radnih mjesta.

Neizvjestan ishod narodne volje

Iako švicarski sustav direktne demokracije omogućuje građanima da predlažu zakone ako prikupe sto tisuća potpisa, povijest pokazuje da tek manji dio takvih inicijativa, otprilike jedna od deset, zaista i prođe na referendumu. Radikalni prijedlozi ove stranke, poput onog iz 2020. godine o prekidu slobodnog kretanja s Unijom, ranije nisu nailazili na plodno tlo. Ipak, anketa provedena u prosincu otkrila je iznenađujuće široku potporu birača od čak 48 posto za ovu inicijativu. Taj podatak jasno ukazuje na duboku podijeljenost društva oko pitanja koliko otvorena Švicarska treba biti u svijetu koji se ubrzano mijenja, ostavljajući ishod ljetnog glasovanja potpuno neizvjesnim.

Predstojeći referendum u Švicarskoj nije samo pitanje demografske statistike, već predstavlja ključnu prekretnicu koja će definirati budući smjer zemlje. Glasači će se naći pred teškim izborom između očuvanja postojećeg ekonomskog modela koji ovisi o otvorenosti prema Europi i radnoj snazi izvana te zatvaranja granica u svrhu zaštite nacionalnog identiteta i infrastrukture. Usvajanje ovakvog prijedloga poslalo bi snažnu poruku o promjeni političkog kursa jedne od najrazvijenijih europskih država, potencijalno žrtvujući gospodarsku stabilnost radi strože kontrole migracija.