Fotografija: Preslika zaslona s YouTube kanala - @GlasHercegovine

Filip Krišto proveo je 12 godina u Njemačkoj, no brz život i sve manje vremena za obitelj na kraju su ga potaknuli na veliki zaokret.

Sa suprugom i troje djece vratio se na djedovinu u selo Zagoričani, između Šuice i Livna, gdje je pokrenuo stočarstvo. Svoju priču ispričao je u reportaži objavljenoj na YouTube kanalu Glas Hercegovine.

Kako kaže, u Njemačkoj je dobro zarađivao, ali novac mu nije donio zadovoljstvo koje je očekivao. 'Što sam imao više novca, bio sam sve nesretniji. Više trošiš, ali ostaješ zarobljen', iskreno je opisao razdoblje koje je prethodilo povratku.

Navodi da je presudila sloboda te dodaje: 'Ovdje se čovjek osjeća slobodno, dok je život u Njemačkoj poput zatvora za obitelj i djecu. Ovdje udišemo svjež zrak i osjećamo život. Koliko god ondje bilo više novca, ništa ne može zamijeniti ovu prirodu i ovakav način života. Moja su se djeca preporodila, a ja sam ponovno osjetio ljubav koju sam poznavao još dok sam s roditeljima uzgajao krave.'

Najviše ga je brinulo odrastanje djece, koja su većinu vremena provodila između kuće, vrtića i škole. Filip smatra da im nije mogao pružiti slobodu kakvu je sam imao uz šumu, planinu i životinje. Nakon dolaska u Hercegovinu, kaže, djeca su se preporodila i počela uživati u životu na selu.

Od Njemačke do stada ovaca

Na obiteljskom imanju trenutačno drži 110 ovaca, a plan mu je nabaviti još 250 grla. Isprva je želio uzgajati tovnu junad, ali se zbog okolnosti povezanih sa zemljištem ipak odlučio za ovce. Takav se izbor pokazao prikladnim za planinski kraj u kojem živi.

U stočarstvo je ušao bez velikog iskustva, ali mu je pomogao uzgajivač iz Rostova koji se tim poslom bavi već pola stoljeća. Od njega je naučio kako se brinuti o ovcama, kada primijeniti potrebne lijekove i kako prepoznati moguće zdravstvene probleme. Filip tvrdi da se nikada nije pokajao zbog svoje odluke.

Život stočara ipak nije jednostavan. Tijekom košnje radni dan traje i do 14 sati, dok je zimi, u vrijeme janjenja, potrebno gotovo neprestano biti uz stado. Nabavio je vlastite strojeve, a sijeno proizvodi na približno 40 hektara zemlje koju su mu ustupili mještani jer se poljoprivredom na tom području danas bavi sve manje ljudi.

Vukovi nisu jedina prijetnja

Osim napornog rada, jedan od najvećih izazova predstavljaju vukovi. Filip stado štiti električnim ogradama, visokom mrežom te tornjacima i kangalima. 'Bez dobrih pasa nema ništa', kaže, upozoravajući da veći čopor u vrlo kratkom vremenu može napraviti golemu štetu.

Još većim problemom smatra uvoz jeftinijeg mesa, zbog kojeg domaći proizvođači teško mogu konkurirati. Prema njegovim riječima, kilogram žive vage morao bi vrijediti najmanje 11 do 12 konvertibilnih maraka kako bi uzgoj bio isplativ. Ako cijena padne ispod deset maraka, proizvođač posluje s gubitkom, pa Filip budućnost vidi u vlastitoj obradi i izravnoj prodaji domaćeg mesa.

'San mi se ispunio'

Za kupnju nove preše za učinkovito sakupljanje, prešanje i vezanje sijena, slame te sjenaže u cilindrične bale dobio je potporu Grada Livna, a očekuje da će s razvojem poslovanja moći koristiti i druge programe namijenjene poljoprivrednicima i povratnicima. Svjestan je da ga čeka još mnogo rada i ulaganja, ali kaže da se više ne želi vratiti starom načinu života. 'Ne treba mi ništa, samo želim da su moja djeca i obitelj sretni. Vratio sam se kući i san mi se ispunio', zaključio je Filip.

Mladim obiteljima poručuje: 'Dođite i pogledajte ovu prirodu i ljepotu pa se sami uvjerite u razliku između života u njemačkom gradu i ovdašnjem selu. U Njemačkoj djecu već s pola godine daju u jaslice i vrtiće. Ondje je važan samo rad, rad i rad. Ovdje su obiteljske vrijednosti i običaji još uvijek sačuvani.'