Njemačka kućanstva u velikoj mjeri koriste radnu snagu bez službene prijave, što potvrđuju najnoviji podaci Instituta njemačkog gospodarstva.

Prema opsežnom istraživanju koje je analiziralo podatke Socio-ekonomskog panela (SOEP) za 2023. godinu, a koje je poslužilo kao temelj za izvještaj Instituta njemačkog gospodarstva, razmjeri sive ekonomije u vidu kućnog pomoćnog osoblja iznimno su visoki.

Od ukupno 4,4 milijuna kućanstava koja koriste usluge čišćenja, kupnje ili održavanja vrta, tek je njih oko 275.000 prijavilo svoje radnike nadležnoj Službi za mini jobove. To znači da gotovo 92 % pomoćnog osoblja, odnosno otprilike 9 od 10 osoba, radi neprijavljeno, što u većini slučajeva predstavlja 'rad na crno', pri čemu se ostvaruje godišnji promet od približno 8,6 milijardi eura izvan zakonskih tokova.

Pravni status kućnih radnika i definicija susjedske pomoći

Pod pojmom kućni radnik podrazumijeva se osoba angažirana za obavljanje različitih kućanskih poslova uz novčanu naknadu. U praksi se često javlja dilema radi li se o neprijavljenom radu ili o takozvanoj susjedskoj pomoći (nachbarschaftshilfe). Zakonodavstvo susjedsku pomoć definira kao povremenu i neplaćenu podršku među osobama koje su bliske.

Međutim, čim pomoć postane redovita i plaćena, ona gubi taj status i postaje radni odnos s namjerom ostvarivanja dobiti. Uzme li se u obzir da prosječna mjesečna zarada iznosi oko 180 eura, uz satnice od 15 do 25 eura, jasno je da se u većini slučajeva radi o klasičnom radnom odnosu koji podliježe obvezi prijave.

Model mini joba i polemike oko njegova ukidanja

Glavni mehanizam za legalizaciju rada u kućanstvu je mini job. To je specifičan oblik zaposlenja s nepunim radnim vremenom kod kojeg radnik prima neto iznos bez plaćanja poreza i doprinosa, dok poslodavac plaća paušalna davanja državi. Unatoč jednostavnosti sustava, velik broj poslodavaca izbjegava prijavu jer smatraju da je legalni rad preskup, iako porezne olakšice omogućuju da stvarni trošak prijave bude niži od plaćanja na crno. Trenutačno se u njemačkoj politici vode rasprave o potpunom ukidanju mini jobova pod izlikom da oni ne osiguravaju adekvatnu mirovinsku i socijalnu zaštitu. Stručnjaci ipak upozoravaju da bi ukidanje ovog modela moglo dovesti do još većeg rasta ilegalnog rada jer bi se ugasio jedini jednostavni put u legalne tokove.

Zaključna razmatranja o nužnosti reforme sustava

Najbitniji nalaz ovog istraživanja ukazuje na to da represivne mjere i komplicirana administracija ne donose rezultate u borbi protiv sive ekonomije. Činjenica da većina kućanstava uopće nema osjećaj kršenja zakona sugerira da je problem dublji od same ekonomske računice.

Analiza ukazuje da bi rješenje moglo ležati u uvođenju sustava vaučera, kakav postoji u Švedskoj, koji bi dodatno pojednostavio proces prijave i plaćanja. Bez sustavne edukacije poslodavaca i radnika o prednostima legalnog rada, milijarde eura i dalje će cirkulirati u sivoj zoni, ostavljajući radnike bez osnovne pravne i zdravstvene zaštite u slučaju nesreće na radu.