Njemački mirovinski sustav godinama je suočen sa sve većim pritiscima uslijed demografskih promjena i starenja stanovništva.

Njemački mirovinski sustav nalazi se pred golemim izazovima uzrokovanim starenjem stanovništva, zbog čega ministrica gospodarstva Katherina Reiche zagovara dulji radni vijek, smatrajući kako bi dulje i intenzivnije radno angažiranje građana pomoglo u stabilizaciji sustava. Ministrica ističe da aktualna koalicijska obećanja nisu dostatna te naglašava nužnost prihvaćanja demografskih realnosti koje bi trebale potaknuti stanovništvo na rad do kasnije životne dobi, piše Deutsche Welle.

Demografska slika Njemačke pokazuje da je prosječna dob stanovnika gotovo 47 godina, među najvišima u svijetu, a predviđanja govore kako će do 2040. godine četvrtina Nijemaca imati 67 ili više godina. Dok su ranih šezdesetih na jednog umirovljenika dolazilo čak šest zaposlenih, danas taj omjer iznosi dva prema jedan, što sve više opterećuje proračun, budući da sada gotovo dvije trećine sredstava Ministarstva rada odlazi baš na mirovine.

Na prijedloge o produljenju radnog vijeka oštro su reagirali pojedini političari i sindikati. Socijaldemokratska stranka Njemačke smatra takve ideje nepravednim prema radnicima iz zahtjevnih profesija, ističući kako dio zaposlenih već sada s teškoćama dočekuje mirovinsku dob. Sindikati upozoravaju da bi mnogi radnici, posebno oni s težim zanimanjima, zbog zdravlja teško mogli raditi dulje, što bi ih prisililo na prijevremeni odlazak u mirovinu i značajno smanjenje primanja.

Trenutačna starosna granica za mirovinu je 65 godina, a do 2031. će postepeno narasti na 67 ovisno o godini rođenja i duljini staža. Postoje izuzeci za osobe s invaliditetom ili one s 45 godina uplata u sustav. Udjel doprinosa na plaću iznosi 18,6 posto, ravnomjerno raspoređen između radnika i poslodavca. Predviđa se da bi taj postotak mogao narasti na više od 22 posto do 2035. Stručnjaci poput Johannesa Geyera ističu kako svaka promjena posebno pogađa radnike različitih zanimanja – primjerice, lakše je raditi duže ako ste uredski radnik nego fizički radnik.

Usmjeravanje reformske rasprave samo na starosnu granicu smatra se manjkavim pristupom jer postoji niz drugih mogućih mjera, poput unaprjeđenja skrbi o djeci čime bi se omogućilo veću zaposlenost roditelja, olakšavanja i poticanja useljavanja, kao i uključivanja novih skupina u obvezno mirovinsko osiguranje.

Njemački mirovinski model temelji se na međugeneracijskoj solidarnosti, pri čemu današnji radnici uplaćuju za sadašnje umirovljenike. Za razliku od nekih drugih europskih zemalja, Njemačka nema obvezne privatne mirovinske opcije koje bi mogle dopuniti državne mirovine i ojačati cijeli sustav. U usporedbi, primjerice, Danska automatski prilagođava starosnu granicu očekivanom trajanju života, a Švedska dio mirovinskih uplata ulaže na tržište, smanjujući tako dugoročne rizike.

Općepoznato je da su mirovinski sustavi diljem Europe pod pritiskom zbog sve duljeg životnog vijeka i manjih prinosa od ulaganja. Smanjenje broja mladih u radnoj populaciji znači da je svaki novi zaposlenik danas izrazito dragocjen za održivost mirovinskih fondova. Pritom se mirovinski sustavi susreću sa stalnim potrebama za reformama kako bi mogli odgovoriti na potrebe starijeg stanovništva i garantirati sigurnost primanja.

Pokazalo se da nije uvijek učinkovito rješenje samo povećavanje dobi za odlazak u mirovinu – eksperimentiraju se i modeli fleksibilnog rada, djelomičnog umirovljenja te raznih oblika dodatnog osiguranja. Sve veći značaj ima i proširivanje izvora financiranja mirovinskog sustava, primjerice kroz poticanje zaposlenosti migranata ili bolje integrirane porezne mjere.

U aktualnom njemačkom kontekstu sve više građana prepoznaje važnost individualne štednje, kao i ulaganja kroz privatne mirovinske fondove, iako se taj model zasad uglavnom koristi kod populacije s višim primanjima. Održiva reforma zahtijeva kombinaciju mjera – od promjena u radnom zakonodavstvu, preko socijalne politike, do prilagođavanja mirovinskih fondova tržišnim i demografskim uvjetima.

Stručnjaci se slažu kako transparentna javna rasprava uz realna očekivanja od mirovinskog sustava može pomoći u jačanju povjerenja javnosti i stvaranju stabilnije budućnosti za sve buduće generacije umirovljenika.