Državni zavod za statistiku i Eurostat nedavno su objavili zabrinjavajuće podatke koji su samo službeno potvrdili ono što građani svakodnevno osjete na svojim novčanicima.

Hrvatska je postala neslavni rekorder u cijeloj Europskoj uniji po pitanju rasta cijena. Dok prosječna stopa inflacije u zemljama eurozone iznosi 2,5 % na godišnjoj razini, u Hrvatskoj ta brojka doseže nevjerojatnih 4,8 %. Gotovo dvostruko viša stopa od europskog prosjeka otvara važno pitanje o tome zašto su svakodnevne potrepštine i usluge u našoj zemlji postale toliko skupe. Odgovor leži u složenoj mreži uzroka, a jedan dio priče direktno je vezan uz domaće navike.

Ubrzani rast gospodarstva kao dvosjekli mač

Na prvi pogled zvuči paradoksalno, ali jedan od glavnih pokretača inflacije je iznimno brz rast domaćeg gospodarstva, donosi RTL Danas. Prema makroekonomskim pokazateljima, hrvatsko gospodarstvo raste 2 do 3 puta brže od prosjeka eurozone. Kada ekonomija ubrzano jača, stvara se osjećaj opće financijske sigurnosti, a u opticaju se nađe znatno veća količina novca. Taj višak kapitala izravno potiče ljude na veću potrošnju. Trgovci i pružatelji usluga vrlo brzo prepoznaju taj trend te posljedično podižu svoje cijene.

Povijesni skok plaća i manjak radnika

Drugi ključni faktor koji gura cijene prema gore jesu osobna primanja. Plaće u Hrvatskoj trenutačno rastu najbržim tempom u cijeloj eurozoni, piše net.hr. Ovaj fenomen nije nastao sam od sebe. Domaće tržište rada suočava se s kroničnim nedostatkom radnika u gotovo svim sektorima, što poslodavce prisiljava na podizanje plaća kako bi zadržali postojeće i privukli nove zaposlenike. Rezultat je deblji novčanik prosječnog radnika, ali u konačnici to znači i puno veći pritisak na rast cijena u trgovinama.

Turizam diktira cijene nedostižne domaćem stanovništvu

Upravo je turizam treći element u ovom začaranom krugu poskupljenja. Cijene raznih usluga u turističkim središtima, ali i šire, bilježe skok veći od 7 posto. Sličan trend prati i sektor smještaja. Cijeli problem leži u jednostavnoj činjenici da se cijene na obali, a sve više i na kontinentu, formiraju prema platežnoj moći stranih gostiju koji u pravilu dolaze iz znatno bogatijih država. Trgovci i ugostitelji prilagođavaju svoje cjenike dubljim džepovima turista, dok lokalno stanovništvo ostaje prepušteno plaćanju tih istih iznosa za osnovne životne potrebe.

Ranjivost zbog prevelikog oslanjanja na uvoz

Četvrti razlog visoke inflacije skriven je u strukturnoj slabosti hrvatskog gospodarstva, a to je izražena ovisnost o uvozu. Hrvatska uvozi ogromne količine hrane, energije i raznih potrošačkih roba. Kada se na globalnoj sceni dogode ozbiljni geopolitički potresi, poput aktualnih ratnih sukoba na Bliskom istoku, dolazi do naglog skoka cijena na svjetskim burzama. Zbog visoke ovisnosti o inozemnim tržištima, Hrvatska te globalne šokove osjeti mnogo brže i znatno snažnije nego države koje imaju razvijenu vlastitu proizvodnju.

Potrošačka groznica koja ne jenjava

Peti, ali izuzetno važan razlog, leži u samim potrošačkim navikama. Unatoč stalnim prigovorima na skupoću, potrošnja u Hrvatskoj obara rekorde. Ljudi troše mnogo više nego stanovnici brojnih drugih europskih zemalja. Ovaj fenomen izravno je povezan s ranije spomenutim rastom plaća jer veća primanja potiču građane na pojačanu kupovinu. Osnovni ekonomski zakon kaže da velika potražnja neizbježno dovodi do rasta cijena. Dok god postoji snažan interes za kupnjom po trenutnim iznosima, trgovci nemaju apsolutno nikakvog motiva za njihovo snižavanje.

Gledajući širu sliku, potpuno je jasno da hrvatska inflacija nije rezultat samo jednog usamljenog problema, već prave oluje različitih ekonomskih faktora. Kombinacija brzog gospodarskog rasta, rekordnog povećanja plaća, turističkog pritiska, uvozne ovisnosti i nezaustavljive želje za potrošnjom stvorila je okruženje u kojem cijene nemilice divljaju. Kako bi se ovaj trend usporio, bit će potrebno mnogo više od pukog čekanja da se globalna tržišta stabiliziraju. Pred hrvatskim institucijama i samim građanima nalazi se dug put prema ekonomskoj ravnoteži u kojoj toliko željeni rast standarda neće biti istog trena poništen novim valom poskupljenja.