Istraživanje Eurostata za 2024. godinu, koje se odnosi na stopu rizika od siromaštva, otkriva da se čak 20,3 posto građana Hrvatske nalazi u ovoj zoni dohodovne nejednakosti, što je znatno više od europskog prosjeka. Unutar same države, jaz između najbogatije i najsiromašnije regije nikada nije bio izraženiji.

Europski statistički ured, Eurostat, nedavno je objavio podatke koji vrlo jasno ocrtavaju ekonomske razlike unutar Europe. Ključni pokazatelj koji se analizira jest stopa rizika od siromaštva (engl. at-risk-of-poverty rate). Ovaj indikator bilježi udio ljudi čiji je raspoloživi dohodak, nakon svih socijalnih transfera, manji od 60 posto nacionalnog medijalnog dohotka.

Prema najnovijim podacima, u cijeloj Europskoj uniji (EU-27) 2024. godine u riziku siromaštva našlo se 16,2 posto ljudi, odnosno sedamdeset i dva milijuna i sto tisuća građana. Iako je europski prosjek stabilan, situacija u Republici Hrvatskoj značajno odstupa, budući da se ovdje čak 20,3 posto stanovništva suočava s ovim rizikom, što je osjetno iznad prosjeka Unije.

Važno je naglasiti da je ovdje riječ isključivo o pokazatelju rizika od siromaštva, koji je prvenstveno monetarna mjera i odnosi se na visinu prihoda. To ne treba miješati sa širim, sveobuhvatnijim pokazateljem 'rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti' (AROPE), koji je na razini Unije znatno viši i doseže 21,0 posto. Razlika je ključna jer taj širi pokazatelj, osim niskih prihoda, obuhvaća i osobe koje možda imaju nešto veća primanja, ali trpe ozbiljnu materijalnu oskudicu, poput nemogućnosti plaćanja neočekivanih troškova, adekvatnog grijanja ili tjedan dana godišnjeg odmora, kao i one koji žive u kućanstvima u kojima se vrlo malo radi. Dakle, brojka od 72,1 milijuna građana odnosi se striktno na one s malim dohocima, dok je stvarni broj ljudi u teškoj socijalnoj situaciji zapravo i veći kada se ubroje i ovi dodatni životni kriteriji.

Hrvatska slika: Zagreb kao iznimka, Panonska Hrvatska u teškom položaju

Kada se podaci o riziku siromaštva sagledaju na regionalnoj razini (NUTS 2), slika Hrvatske postaje iznimno teška. Zemlja je podijeljena na četiri statističke regije, a razlike u njima najbolje pokazuju koliki je zapravo stupanj nejednakosti među našim građanima.

Najveća financijska opasnost, to jest najveći rizik od siromaštva, prijeti stanovnicima Panonske Hrvatske, gdje je stopa dosegla čak 29,7 posto, što znači da je gotovo svaki treći stanovnik te regije u riziku da živi s primanjima znatno nižima od nacionalnog prosjeka. Nešto bolja situacija, ali i dalje iznad prosjeka države, prisutna je u Jadranskoj Hrvatskoj gdje je ta stopa iznosila 21,2 posto, dok je Sjeverna Hrvatska uspjela ostati ispod nacionalnog prosjeka sa 17,4 posto građana u riziku.

S druge strane, Grad Zagreb predstavlja pravu, prosperitetnu iznimku unutar zemlje. Sa stopom rizika siromaštva od samo 9,7 posto, glavni grad se svrstava među regije s najnižim rizikom siromaštva u cijeloj Europskoj uniji. Dok se Zagreb s tim rezultatom približava onim dijelovima Europe gdje je rizik siromaštva najniži, Panonska Hrvatska, nažalost, s udjelom bliskim trideset posto, ulazi u skupinu europskih regija s najalarmantnijim socijalnim izazovima.

Usporedba sa susjedima i razvijenim članicama: Gdje stoji Hrvatska?

Za dublji kontekst domaće situacije, nužno je pogledati kako Hrvatska stoji u usporedbi s razvijenijim članicama Unije i neposrednim susjedima, koristeći najpreciznije dostupne podatke za 2024. godinu.

Primjerice, Njemačka i Austrija, zemlje u koje se iselila većina hrvatskih radnika u potrazi za boljim standardom, bilježe znatno niže stope. Njemačka ima nacionalnu stopu od oko 15,5 posto, dok je Austrija još povoljnija, sa stopom od oko 14,3 posto. Regionalne razlike tamo postoje, ali su u pravilu manje drastične nego u Hrvatskoj.

Još relevantnija je usporedba sa Slovenijom, koja je iz sličnog gospodarskog okruženja uspjela postići nacionalnu stopu od 13,2 posto. Ova razlika, koja iznosi čak sedam postotnih bodova u korist Slovenije, jasno pokazuje da je, unatoč pripadnosti Europskoj uniji, Hrvatska i dalje suočena sa strukturnim problemima koji dugoročno zadržavaju velik dio stanovništva u zoni dohodovne nejednakosti.

Ekstremi u Europskoj uniji i zašto su neke regije iznimka

Opasnost od siromaštva nije uniformno raspoređena ni na razini cijele Europske unije, što se najbolje vidi na regionalnim ekstremima. Najgora situacija zabilježena je u francuskoj prekomorskoj regiji Guyane, gdje više od polovice ljudi, preciznije 53,3 posto, živi ispod praga rizika od siromaštva, a slijede je španjolska enklava Ciudad de Melilla s 41,4 posto te talijanska regija Calabria s 37,2 posto.

Nasuprot tome, neke regije imaju iznimno mali rizik siromaštva, poput rumunjske regije Bucureşti-Ilfov s iznimno niskih 3,7 posto, ispred belgijske regije Provincie Oost-Vlaanderen s 5,4 posto.

Razlog za tako niske stope, posebno u slučajevima poput Bukurešta, često leži u činjenici da se radi o izoliranim, snažnim gospodarskim centrima koji privlače visoko obrazovane stručnjake i kapital. Budući da se njihovi dohoci uspoređuju s nacionalnim pragom siromaštva (koji je niži zbog ruralnih i siromašnijih dijelova zemlje), stanovnici metropola poput Bukurešta ili Zagreba vrlo rijetko padaju ispod te granice, iako to ne znači da je cijela država bogata. To su, dakle, otočne regije prosperiteta.

Što ovi podaci znače za Hrvatsku?

Podaci Eurostata šalju jasan signal, snažan ekonomski rast u zemlji nije ravnomjerno raspoređen. Stopa rizika od siromaštva izravno je mjerilo dohodovne nejednakosti.

I dok regije poput Zagreba izvlače nacionalni prosjek, područja poput Panonske Hrvatske trpe zbog nedostatka investicija, loše demografske slike i slabije ekonomske aktivnosti. Brojke Eurostata nisu samo suhoparna statistika, već su ozbiljno upozorenje kreatorima politika da socijalna politika i regionalni razvoj moraju biti prioritet kako bi se spriječilo daljnje produbljivanje ekonomskog i društvenog rascjepa u zemlji.