Najnovije izvješće Državnog zavoda za statistiku (DZS) o pokazateljima siromaštva i socijalne isključenosti za 2025. godinu otkrilo je zabrinjavajuću sliku hrvatske svakodnevice.

Prema službenim podacima, stopa rizika od siromaštva u Republici Hrvatskoj iznosi 19,5 posto, što u praksi znači da se gotovo svaki peti stanovnik zemlje nalazi u financijski nezavidnom položaju. Iako se ovaj podatak na prvi pogled može činiti kao puka statistika, on zorno prikazuje duboke društvene nejednakosti i krhkost životnog standarda velikog broja građana.

Što zapravo znači biti u riziku od siromaštva?

Kako bi šira javnost lakše razumjela ove brojke, važno je pojasniti što statističari podrazumijevaju pod pojmom rizika od siromaštva. Ne radi se nužno o ljudima koji su u potpunosti ostali bez sredstava za život, već o onima čiji je godišnji raspoloživi dohodak ispod praga koji se smatra nužnim za dostojanstven život u odnosu na ostatak društva. Taj je prag za 2025. godinu postavljen na 9.034 eura godišnje za jednočlano kućanstvo, što mjesečno iznosi oko 753 eura. Za četveročlanu obitelj s dvoje djece taj prag iznosi 18.972 eura na godinu. Svatko tko zarađuje manje od navedenih iznosa službeno ulazi u kategoriju osoba pod rizikom.

Regionalne razlike i najugroženije skupine društva

Podaci DZS-a ukazuju na to da blagostanje u Hrvatskoj nije ravnomjerno raspoređeno. Najteža je situacija u Panonskoj Hrvatskoj, gdje stopa rizika od siromaštva dostiže visokih 28,6 posto. S druge strane, Grad Zagreb bilježi najnižu stopu od 11,4 posto, što potvrđuje snažnu centralizaciju ekonomske moći u glavnom gradu. Kada promatramo dobne skupine, najranjiviji su naši najstariji sugrađani. Čak 39,4 posto osoba starijih od 65 godina nalazi se u riziku od siromaštva, a ta brojka raste na frapantnih 42,4 posto kada su u pitanju žene te dobi. Posebno su ugrožena samačka kućanstva starijih osoba gdje stopa rizika iznosi nevjerojatnih 64,4 posto.

Život na rubu i nemogućnost spajanja kraja s krajem

Statistika materijalne deprivacije, odnosno oskudice, otkriva koliko je građanima teško podmiriti osnovne životne potrebe. Više od 31 posto stanovnika Hrvatske ne može podmiriti neočekivani financijski trošak od 494 eura iz vlastitih sredstava, što znači da bi bilo kakav veći kvar u kućanstvu ili hitna potreba za njih predstavljali nerješiv problem. Nadalje, gotovo svaka treća osoba u državi ne može si priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće. Kada je riječ o svakodnevnom preživljavanju, samo 1,5 posto građana izjavilo je da vrlo lako spaja kraj s krajem, dok većina stanovništva, njih preko 43 posto, to čini s malim poteškoćama.

Uloga države i socijalnih transfera

Jedan od ključnih zaključaka istraživanja jest presudna uloga socijalnih naknada i mirovina u stabilnosti društva. Da država ne isplaćuje socijalne transfere poput dječjih doplataka ili naknada za nezaposlene, stopa rizika od siromaštva skočila bi s 19,5 na 25,5 posto. Još dramatičniji podatak dobivamo ako iz izračuna izuzmemo i mirovine. U tom bi slučaju čak 37,8 posto stanovništva bilo u riziku od siromaštva. Ovi podaci jasno pokazuju da su mirovine i socijalna davanja najvažnija brana koja velik dio hrvatskih građana drži iznad površine potpunog siromaštva.

Zanimljivosti iz izvješća koje vrijedi istaknuti

Analizirajući radni status, zanimljivo je primijetiti da zaposlenje nije apsolutno jamstvo sigurnosti, ali značajno pomaže. Među zaposlenim osobama stopa rizika iznosi tek 6,1 posto, dok kod nezaposlenih ona skače na 42,1 posto. Također, podaci pokazuju da su samohrani roditelji s uzdržavanom djecom u znatno većem riziku (29,7 posto) nego obitelji s dvije odrasle osobe i dvoje djece (10,2 posto). Još jedna zanimljiva korelacija odnosi se na status stanovanja. Osobe koje žive kao stanari u iznajmljenim prostorima češće su u riziku od onih koji posjeduju vlastitu nekretninu.

Statistika kao poziv na akciju

Iako se Hrvatska često percipira kroz turističke uspjehe i gospodarski rast, ovi podaci DZS-a služe kao trijezan podsjetnik na stvarnost koju živi petina naših sugrađana. Činjenica da su samci starije životne dobi, a posebno žene, u tolikoj mjeri izloženi siromaštvu, alarm je za cijelo društvo i kreatore javnih politika. Sustav socijalne skrbi i mirovinski sustav trenutačno služe kao nužna mreža spasa, no bez ozbiljnijih strukturnih promjena i ravnomjernijeg regionalnog razvoja, jaz između bogatih i siromašnih u Hrvatskoj nastavit će se produbljivati. Statistika nam ne govori samo tko je siromašan danas, već nas upozorava na to koga bismo mogli ostaviti iza sebe sutra.