Njemačka je godinama privlačila tisuće migranata obećanjima o stabilnosti, jednakim prilikama i sigurnom poslu.

Ipak, mnogi od njih danas razmišljaju o povratku kući ili preseljenju u druge zemlje. Osjećaj neprihvaćenosti i svakodnevne prepreke često su jači od početnog entuzijazma, a osobne priče migranata otkrivaju složenost ovog fenomena.

Jedan od njih je Giannis N., koji je iz Grčke stigao u Njemačku sa samo 18 godina, nadajući se boljoj budućnosti, piše Deutsche Welle. Nakon šesnaest godina života, diplome i uspješne karijere, odlučio se vratiti u domovinu. Ključan je bio trenutak kada je shvatio da, bez obzira na trud i integraciju, uvijek ostaje „onaj Grk“. Iskustva poput neplaćenog posla i otvorene netrpeljivosti prema njegovom podrijetlu ostavila su dubok trag.

Slične prepreke potvrđuje i opsežna studija Instituta za istraživanje tržišta rada, koja otkriva da čak četvrtina migranata u Njemačkoj razmišlja o odlasku. Posebno zabrinjava podatak da su među njima najbrojniji visokoobrazovani i dobro integrirani ljudi, upravo oni koje njemačko gospodarstvo najviše treba. Njihove odluke motivirane su kombinacijom osobnih, ekonomskih i društvenih razloga, uključujući osjećaj neprihvaćenosti, visoke poreze i birokraciju.

Utku Sen, stručnjak za kibernetičku sigurnost iz Turske, također je napustio Njemačku nakon tri godine zbog osjećaja izoliranosti. Bez znanja njemačkog jezika, život mu je bio poput „života duha“, a diskriminacija je bila svakodnevica. Preseljenjem u London pronašao je društvo u kojem se osjeća prihvaćeno, što mu je donijelo olakšanje i novu životnu energiju.

No, ni savršeno znanje jezika nije uvijek dovoljno. Kalina Velikova iz Bugarske, koja je devet godina provela u Bonnu, tvrdi da je osjećaj distance prema strancima duboko ukorijenjen. Iako je govorila besprijekorni njemački, nikada nije stekla osjećaj pripadnosti. Povratkom u Sofiju, unatoč nižim primanjima, osjetila je poboljšanje kvalitete života.

Ekonomist Christian Dustmann ističe da je jezik ključan za uspješnu integraciju, ali i upozorava da osjećaj neprijateljskog okruženja nije specifičan samo za Njemačku. Porast broja migranata izaziva zabrinutost među domaćim stanovništvom, što se odražava i na rast popularnosti desnih političkih opcija. Javnost je sve zabrinutija zbog pritiska na socijalne sustave, stanovanje i obrazovanje, a politika je prisiljena balansirati između otvorenosti i zaštite domaćih interesa.

Anastasios Penolidis, voditelj izbjegličkog kampa, smatra da je za istinsku promjenu potrebna i kulturna transformacija društva. Naglašava važnost političkog i socijalnog obrazovanja, borbe protiv rasizma i pravednije porezne politike. Iako i sam razmišlja o povratku u Grčku, nada se promjenama koje bi mu omogućile ostanak i osnivanje obitelji u Njemačkoj.

Njemačka danas ima više od četvrtine stanovništva migrantskog podrijetla, a od 2015. godine primila je oko 6,5 milijuna ljudi, najviše iz Sirije i Ukrajine. Unatoč tomu, osjećaj pripadnosti i prihvaćenosti za mnoge ostaje nedostižan cilj.

Priče migranata pokazuju da integracija nije samo pitanje politike i ekonomije, već i svakodnevnih odnosa, predrasuda i kulture. Bez dublje društvene promjene, Njemačka riskira gubitak upravo onih ljudi koji su joj najpotrebniji za budućnost.