Životni standard u Hrvatskoj postao je goruća tema, a građani se sve češće pitaju kamo nestaje njihov teško zarađeni novac.

Čini se kako su nekadašnje prosječne plaće danas jedva dovoljne za pokrivanje osnovnih životnih troškova, a pojam štednje polako prelazi u sferu nedostižnog luksuza. Upravo se o ovoj bolnoj problematici nedavno povela žustra rasprava na popularnoj društvenoj mreži Reddit, gdje su korisnici potpuno iskreno i anonimno podijelili svoje mjesečne izdatke.

Rasprava je vrlo brzo razotkrila surovu istinu o tome koliko je novac u našoj državi izgubio na vrijednosti.

Foto: Preslika zaslona - Reddit

Šokantni troškovi obiteljskog života

Sve je počelo objavom jedne djevojke koja se iselila iz roditeljskog doma i ostala u nevjerici saznavši koliko njezina obitelj troši. Naime, u kućanstvu su ostali njezini majka, otac i mlađi brat koji pohađa srednju školu. Njih troje mjesečno potroše oko 2.500 eura, unatoč tome što nemaju apsolutno nikakvih kredita i ne plaćaju najamninu jer žive u kući maminih roditelja. S druge strane, autorica objave živi kao podstanar, zarađuje 1.400 eura te uspije uštedjeti od 400 do 500 eura mjesečno.

Ovaj drastičan nesrazmjer savršeno ilustrira koliko se pojam normalnog troška promijenio. Iznos od 2.500 eura bez troškova stanovanja mogao bi zvučati kao pravo bogatstvo, no u današnje vrijeme taj novac nestaje neviđenom brzinom. Košarica osnovnih namirnica višestruko je poskupjela, cijene usluga rastu iz mjeseca u mjesec, a svakodnevni sitni troškovi neprimjetno isisavaju obiteljski proračun.

Vrtoglavi iznosi samaca i parova

Da obitelj s početka priče nipošto nije usamljena u svojim financijskim izazovima, potvrdili su i brojni drugi građani u komentarima. Mnogi su podijelili vlastite izračune koji zorno prikazuju pad kupovne moći.

Jedan je korisnik detaljno opisao svoje nevjerojatne izdatke riječima: 'Nas je troje plus kućni ljubimci i trošimo mjesečno oko 5.500 eura, a to znam vrlo precizno jer vodim evidenciju posljednjih šest mjeseci'.

Zanimljivo je promatrati i troškove onih koji žive sami. Jedan sudionik rasprave izjavio je: 'Najčešće potrošim između 3.000 i 3.500 eura mjesečno samo na sebe. Od toga 800 do 900 eura odlazi na automobil, a ostalo na hranu, restorane i putovanja. Ne plaćam najamninu jer sam kupio stan.

Druga sudionica je pak objasnila kako samostalni život s kreditima stvara ogroman financijski teret: 'Sama trošim oko 2.200 eura u prosjeku, a bez kredita za stan i automobil to bi iznosilo oko 1.300 eura.

Sarkazam kao najbolji obrambeni mehanizam

U moru ozbiljnih brojki koje izazivaju tjeskobu, Hrvati redovito pronalaze spas u crnom humoru i ironiji. Komentari su ubrzo postali poligon za šale na račun rasipništva i loših životnih prioriteta po kojima smo u regiji često poznati.

Tako je jedan korisnik ponudio apsurdno sarkastičan pregled vlastitih troškova te je napisao: 'Evo mojeg budžeta za šesteročlanu obitelj. Hrana nas košta sto 20 eura, režije 80, a odjeća i ostalo pedesetak eura. Ipak, na kladionicu i automate za igre na sreću potrošimo između 2.500 i 3.000 eura, dok smo alkohol i duhan smanjili na skromnih 600 eura mjesečno.

Ovaj urnebesan i oštar komentar savršeno pogađa mentalitet dijela društva te kroz ironiju kritizira socijalne probleme poput ovisnosti o kocki, dok istovremeno ismijava nemogućnost racionalnog upravljanja novcem.

Inflacija i stvarna vrijednost onoga što zaradimo

Kada se odmaknemo od pojedinačnih primjera, dolazimo do općepoznate činjenice za koju nam ne trebaju znanstvena istraživanja. Novca je u Hrvatskoj postalo bolno malo. Njegova stvarna vrijednost nagrižena je inflacijom koja je zahvatila cijeli europski kontinent.

Kupovna moć, odnosno ona jednostavna ekonomska mjera koja nam govori koliko kruha, mlijeka ili goriva možemo kupiti za 1 euro, drastično je pala. Iako statistički podaci ponekad sugeriraju rast prosječnih plaća, svaki odlazak u trgovinu građanima dokazuje suprotno. Cijene hrane i osnovnih potrepština rasle su znatno brže od primanja.

Financijska stvarnost u Hrvatskoj postala je pravi izazov za preživljavanje. Dok neki građani uz pažljivo planiranje i odricanja uspijevaju sačuvati dio svojih prihoda, velika većina svjedoči tome kako se i iznadprosječne plaće tope pred svakodnevnim troškovima. Rasprave ovakvog tipa ključne su jer razbijaju iluziju o tome da je problem u pojedincu koji ne zna raspolagati novcem. Pravi je problem u tome što su troškovi života odletjeli u nebo, a rad se ne cijeni u onoj mjeri u kojoj bi to bilo potrebno za dostojanstven i opušten život. Kada obitelj s riješenim stambenim pitanjem potroši dvije i pol tisuće eura samo na osnovni život, vrijeme je da se ozbiljno zapitamo kuda plovi naš gospodarski brod.