Vlada Crne Gore u Podgorici utvrdila je Prijedlog zakona koji domaćim sezoncima nudi novčanu pomoć u razdoblju između sezona i produženo osiguranje.

Ipak, turistički sektor vapi za stranim radnicima i traži hitno uvođenje učinkovitijeg sustava radnih dozvola kakav se primjenjuje u Hrvatskoj.

Balkansko tržište rada prolazi kroz tektonske promjene. Kronični nedostatak radne snage natjerao je sve zemlje u regiji na pronalazak inovativnih rješenja. Vlada Crne Gore nedavno je na svojoj sjednici utvrdila Prijedlog zakona o radu na stalnim sezonskim poslovima. Iako mnogi na prvu pomisle da je ovaj dokument pisan za olakšavanje uvoza stranih radnika, stvarnost je ipak drugačija. Pravna regulativa primarno je osmišljena kako bi zadržala domaću radnu snagu u sektorima poput turizma, ugostiteljstva, trgovine, poljoprivrede i građevinarstva.

No, crnogorski turistički djelatnici itekako su svjesni da domaći bazen radnika ni uz najbolje poticaje nije dovoljan. Zbog toga sve glasnije zahtijevaju primjenu provjerenog hrvatskog modela za masovniji uvoz stranih radnika.

Što točno donosi novi crnogorski zakon?

Laički rečeno, institut stalnog sezonca znači da radnik ne gubi sva prava onog trena kada turistička sezona završi i kada se hoteli zatvore. Prema novom prijedlogu, stalni sezonski poslovi su oni čiji se obim privremeno povećava ovisno o godišnjem dobu, a mogu se u kontinuitetu obavljati najduže osam mjeseci unutar jedne kalendarske godine.

Pravo na ovakav ugovor imaju osobe s evidencije nezaposlenih, korisnici mirovina te osobe sa statusom studenta. Kada sezona završi, poslodavac je dužan radnika odjaviti, a zatim ga prijaviti na obvezno mirovinsko i invalidsko osiguranje u produženom trajanju, ali tek ako je radnik prethodno prihvatio ponudu poslodavca za rad u idućoj sezoni i s njim zaključio izmjenu ugovora.

Važno je naglasiti da osnovica tih doprinosa nije stvarna plaća koju je radnik imao, već najniža mjesečna osnovica propisana zakonom. S druge strane, radnik u tom periodu mirovanja preko Zavoda od države dobiva novčanu pomoć koja iznosi 120 posto obračunske vrijednosti koeficijenta, uz jasnu napomenu da su korisnici mirovina izričito isključeni iz prava na ovu novčanu naknadu. Cilj je suzbiti rad na crno i radnicima osigurati egzistenciju tijekom zimskih mjeseci.

Jedna od stvari koja bi vas mogla iznenaditi jest stroga obveza lojalnosti. Poslodavac mora radniku ponuditi ugovor za iduću sezonu najmanje 30 dana prije isteka tekućeg ugovora. Ako radnik neopravdano odbije ugovor za narednu sezonu, poslodavac može tražiti povrat doprinosa, a Zavod povrat isplaćene novčane pomoći. U slučaju da radnik zasnuje radni odnos kod drugog poslodavca, prestaje mu pravo na novčanu pomoć, a poslodavac može tražiti povrat uplaćenih doprinosa.

Radnik se ove obveze može osloboditi samo u iznimnim slučajevima, poput preseljenja izvan Crne Gore, bolesti ili održavanja trudnoće. Kazne za pravne osobe koje krše odredbe ovog zakona prilično su rigorozne i kreću se od 500 do 10.000 eura.

Raskorak između zakona i stvarnih potreba

Ovdje dolazimo do ključnog problema s kojim se Crna Gora trenutno suočava. Namjera crnogorske vlade je plemenita jer pokušava stimulirati domaće ljude da ostanu i rade u svojoj zemlji. Međutim, gola je istina da Crnoj Gori nedostaje na desetke tisuća radnika. Turistički sektor jasno komunicira da bez ubrzanog i olakšanog uvoza stranaca ne mogu osigurati stabilnu sezonu. Upravo zato crnogorski poduzetnici kao ultimativni uzor ističu rješenja iz Zakona o strancima koji se primjenjuje u Hrvatskoj.

Hrvatski model kao spas za turizam

Za razliku od Crne Gore koja se još uvijek bori s birokratskim preprekama, Hrvatska je prilagodila svoja pravila masovnom uvozu radne snage iz trećih zemalja. Hrvatska pravila donijela su znatan napredak kroz online predaju zahtjeva, poput testa tržišta rada. Iako nije riječ o potpunoj digitalizaciji jer dio postupaka i dalje ide preko policijskih uprava, sustav je znatno fluidniji.

Hrvatski sustav funkcionira tako da poslodavac određene zahtjeve za radnu dozvolu podnosi elektroničkim putem, a Hrvatski zavod za zapošljavanje elektroničkim putem dostavlja svoje mišljenje Ministarstvu unutarnjih poslova. Strani radnik doista ne mora biti fizički prisutan u Hrvatskoj tijekom početnog rješavanja papirologije. Ipak, jednom kada se zahtjev odobri, državljanin treće zemlje u pravilu mora ishoditi biometrijsku dozvolu boravka što zahtijeva dolazak i fizičku prisutnost, uz izuzetak sezonskih dozvola do devedeset dana. Crnogorski hotelijeri i ugostitelji sada vrše pritisak na svoju vladu da preuzme ovaj okvir koji bi skratio višemjesečna čekanja.

Dodatno, hrvatski model olakšava procedure za sezonske radnike koji se vraćaju iz godine u godinu, nudeći fleksibilnost kakvu poslodavci na Balkanu nužno trebaju za održavanje konkurentnosti.

Prijedlog zakona o stalnim sezonskim poslovima može biti dobar prvi korak u uređenju kaotičnog tržišta rada u Crnoj Gori. Pružanje izvansezonske financijske potpore i produženog osiguranja radnicima za rad od samo nekoliko mjeseci mjera je koju bi pozdravio svaki sindikalist. Ipak, pravo rješenje leži u prihvaćanju surove ekonomske realnosti. Kao što je to Hrvatska već odavno shvatila i zakonski implementirala, lokalni bazen radnika na cijelom Balkanu jednostavno je presušio zbog demografskih trendova i iseljavanja u bogatije zemlje Europske unije.

Da bi crnogorski turizam preživio i nastavio rasti, Vlada u Podgorici morat će vrlo brzo dopuniti svoje zakone i širom otvoriti vrata stranim radnicima, oslanjajući se pritom na uspješan i brži hrvatski model. Bez efikasne administracije za uvoz radne snage s Dalekog istoka ili iz susjednih zemalja, brojni ekskluzivni hoteli i restorani na jadranskoj obali mogli bi ovo ljeto ostati bez radnika, a time i zatvorenih vrata.