U svibnju 2025. godine danski parlament usvojio je zakon koji će promijeniti život tisućama građana.

Tim se zakonom granica za odlazak u punu državnu mirovinu do 2040. godine postupno povećava sa sadašnjih 67 na 70 godina, s tim da 2025. granica ostaje 67 godina, 2030. se povisuje na 68 godina, 2035. na 69 godina, a 2040. doseže 70 godina za sve rođene nakon 31. prosinca 1970.

Odluka je izazvala podijeljene reakcije među građanima. Dok neki razumiju potrebu za financijskom održivošću mirovinskog sustava, drugi su zabrinuti jer se razdoblje zasluženog odmora sve više udaljava, što najviše pogađa one s dugim radnim stažem, posebno u fizički zahtjevnim zanimanjima.

Reforma ima izravan utjecaj na pojedince poput Kirsten Evans. Iako je financijski stabilna, otvoreno priznaje kako ne može zamisliti još gotovo dvadeset godina za bankarskim pultom. Planira otići u mirovinu već s 65 ili 66 godina, iako je svjesna da bi time primala nižu mirovinu, ali joj je važnije iskoristiti zdravstveno i životno razdoblje dok je još aktivna.

Podaci OECD-a govore da Danci u prosjeku odlaze u mirovinu tri godine prije formalne zakonske dobi, najčešće zbog zdravstvenih problema ili nemogućnosti pronalaska posla u zrelijoj životnoj dobi. Etnolog Aske Juul Lassen sa Sveučilišta u Kopenhagenu navodi da svaka peta osoba prijevremeno napušta tržište rada zbog bolesti ili nezaposlenosti.

Damoun Ashournia, glavni ekonomist Danske sindikalne konfederacije, ističe kako sve više ljudi izlazi iz radnog svijeta prije vremena, a to je posebno izraženo među zaposlenicima u fizički zahtjevnim zanimanjima. Camilla Rasmussen, medicinska sestra iz Kopenhagena, otvoreno kaže da ne može zamisliti rad do sedamdesete na zahtjevnom bolničkom odjelu. Sindikalni podaci pokazuju da se čak dvije trećine članova umirovljuje prije službeno određene dobi, često zbog iscrpljenosti i nakupljenog stresa u fizički teškim poslovima.

Danski mirovinski sustav sastoji se od nekoliko komponenti. Osnovna državna mirovina iznosi nešto više od 7.000 kruna mjesečno, što je oko 1.130 američkih dolara. Uz to, postoje dopunski fondovi u koje poslodavci uplaćuju tijekom cijelog radnog vijeka zaposlenika, dok brojne obitelji koriste i dobrovoljnu privatnu štednju kako bi osigurale bolju egzistenciju u starosti.

Zbog produljenja životnog vijeka i izrazitih demografskih promjena, zakonodavci su ocijenili kako je reforma nužna za očuvanje kvalitete socijalnih usluga i održivosti mirovinskog sustava. Damoun Ashournia smatra da takve mjere predstavljaju jedini način očuvanja postojeće razine zaštite. Ipak, raste pritisak da se automatsko podizanje dobne granice uspori, a sindikati i premijerka Mette Frederiksen ističu kako sustav treba bolje prilagoditi stvarnim zdravstvenim i životnim uvjetima građana.

U budućnosti, poslodavci podržavaju produljenje radnog vijeka radi održivosti sustava, dok sindikati i političari zahtijevaju fleksibilniji i pravedniji model, koji uzima u obzir zanimanje, životni vijek i zdravstveno stanje pojedinca. Sve više građana poduzima dodatne mjere, dodatno štede, planiraju raniji izlazak s tržišta rada i intenzivnije razmatraju alternativne opcije za bolju starost.

Danska tako postaje primjer zemlje u kojoj se pitanja mirovinskog sustava rješavaju kroz stalni dijalog između politike, ekonomije i svakodnevnih životnih priča. Na kraju, kako kaže Kirsten Evans, najvažnije je da svatko ima mogućnost birati kada i kako završiti radni vijek, dok još postoji snage i volje za život izvan radnog mjesta.