Europski statistički ured Eurostat objavio je najnovije izvješće o nacionalnim minimalnim plaćama koje donosi prvi detaljan uvid u razine primanja radnika širom Europske unije na početku ove godine.

Prema službenim podacima objavljenim krajem siječnja, od ukupno 27 država članica njih 22 primjenjuje nacionalnu minimalnu plaću, dok Danska, Italija, Austrija, Finska i Švedska i dalje te iznose uređuju isključivo kroz kolektivne ugovore ili sektorske dogovore.

Ovogodišnji podaci pokazuju kako se ekonomska slika kontinenta polako mijenja, pri čemu se jaz između najbogatijih i najsiromašnijih članica postupno smanjuje, iako su razlike u samim iznosima u eurima i dalje vrlo uočljive na papiru.

Detaljan pregled primanja po skupinama država

Službeni podaci Eurostata dijele europske zemlje u tri vrlo jasno definirane kategorije prema njihovim bruto iznosima.

U prvoj skupini nalazi se 8 zemalja s minimalnom plaćom nižom od 1.000 eura bruto mjesečno. Na samom začelju ljestvice nalazi se Bugarska sa 620 eura, a prate je Latvija sa 780 eura, Rumunjska sa 795 eura te Mađarska s 838 eura. Nešto viša primanja u ovoj kategoriji bilježe Estonija s 886 eura, Slovačka s 915 eura te Češka s 924 eura. Malta s iznosom od 994 eura zaokružuje ovu skupinu i nalazi se na samom pragu prelaska u viši platni razred.

Drugu skupinu čine zemlje u kojima se minimalna primanja kreću u rasponu od 1.000 do 1.500 eura mjesečno, što predstavlja srednji standard Europske unije. Ovdje su se smjestile Grčka s 1.027 eura, Hrvatska s 1.050 eura te Portugal s 1.073 eura. Listu nastavljaju Cipar s 1.088 eura, Poljska s 1.139 eura te Litva s 1.153 eura.

Upravo u ovu skupinu spadaju i Slovenija te Španjolska, iako su njihovi podaci u službenom Eurostatovom izvješću podložni korekcijama zbog novijih odluka tamošnjih vlada.

Posebnu pozornost u ovoj srednjoj skupini zaslužuje Slovenija jer službeno izvješće koristi stariji podatak od 1.278 eura koji je vrijedio u prethodnoj godini. Prema najnovijoj odluci slovenske vlade objavljenoj krajem siječnja 2026. godine, minimalna plaća za rad od 1. siječnja zapravo iznosi 1.481,88 eura bruto. Iako Eurostat u svojim napomenama navodi stariju brojku, realnost za slovenske radnike je znatno povoljnija te ih smješta na sam vrh ove kategorije, gotovo nadomak skupini najrazvijenijih zemalja. Temeljem nove brojke, Slovenija se svrstava na sedmo mjesto prema najvišim minimalnim plaćama među 22 zemlje na koje se primjenjuje nacionalna minimalna plaća.

Slična situacija primjetna je i kod Španjolske, gdje Eurostat navodi iznos od 1.381 euro. Taj se broj temelji na izračunu iz 2025. godine, no španjolska je vlada krajem siječnja dogovorila novo povećanje koje retroaktivno podiže minimalna primanja na 1.424,50 eura mjesečno kada se preračuna na dvanaest isplata. Ovakva odstupanja pokazuju da su nacionalne politike u siječnju bile brže od statističke obrade podataka, pa radnici u ovim zemljama već sada primaju više nego što primarna europska tablica sugerira.

Na samom vrhu europske ljestvice nalaze se zemlje s primanjima iznad 1.500 eura bruto mjesečno, gdje prednjači Luksemburg s rekordnih 2.704 eura. U elitnom društvu slijede ga Irska s 2.391 euro, Njemačka s 2.343 eura te Nizozemska s 2.295 eura. Ovu najvišu kategoriju zaključuju Belgija s 2.112 eura i Francuska s 1.823 eura, čime se potvrđuje stabilnost standarda u zapadnom i sjevernom dijelu Unije.

Objašnjenje metodologije i kupovne moći

Kako bi se plaće u Europi mogle pravedno usporediti, stručnjaci koriste posebne metode izračuna koje običnom čitatelju mogu djelovati komplicirano, ali su zapravo vrlo logične. Primjerice, u zemljama poput Grčke, Španjolske i Portugala plaća se tradicionalno isplaćuje 14 puta godišnje. Eurostat te godišnje iznose zbraja i ponovno dijeli na dvanaest mjeseci kako bi dobio standardiziranu mjesečnu brojku koju možemo usporediti s ostalim zemljama. U Njemačkoj se pak minimalac određuje po satu rada, a trenutna satnica od 13,90 eura preračunava se u mjesečni bruto iznos prema prosječnom broju radnih sati.

Najvažniji pojam za razumijevanje stvarnog životnog standarda je Standard kupovne moći. Riječ je o mjerenju koje u obzir uzima razliku u cijenama između država. Naime, iako je njemačka plaća u eurima znatno veća od bugarske ili rumunjske, razlika u stvarnom blagostanju je manja jer su hrana, stanovanje i osnovne usluge u istočnijim zemljama znatno jeftiniji. Kada se primijeni taj kriterij, razlika između najviše i najniže europske plaće više nije četiri i pol puta veća, nego se smanjuje na tek nešto više od dva puta, što daje realniju sliku o tome koliko radnik doista može kupiti za svoj rad.

Ekonomski trendovi

Analiza najnovijih podataka iz Eurostatovog izvješća potvrđuje da se europsko tržište rada kreće u smjeru veće socijalne zaštite, ali i da su nacionalne vlade sve brže u reagiranju na inflaciju. Primjeri Slovenije i Španjolske, gdje stvarni iznosi nadmašuju prve statističke procjene, podsjećaju nas da je za potpunu sliku potrebno pratiti lokalne zakonske izmjene koje se događaju gotovo na dnevnoj bazi. U konačnici, prava mjera uspjeha neke ekonomije nije samo broj eura na platnoj listi, već sposobnost tog iznosa da osigura dostojan životni standard u specifičnim uvjetima svake države članice.

Izvori minimalnih plaća: Eurostat, gov.si, rtve.es