Pitanje o tome treba li zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena odavno je preraslo okvire obične administrativne odluke i postalo jedna od središnjih tema javnog zdravstva, ekonomije i sociologije.

Iako stručnjaci za spavanje često zagovaraju zimsko računanje vremena kao prirodnije za ljudski bioritam, suvremeni način života i radne navike govore sasvim drugu priču. Čini se da standardno vrijeme, koje kolokvijalno nazivamo zimskim, sve teže pronalazi svoje mjesto u svijetu u kojem većina populacije radi u uredima od devet do pet.

Dilema koja se u Hrvatskoj aktualizira dva puta godišnje, krajem ožujka i krajem listopada, zapravo je sukob između stare tradicije i novih potreba modernog čovjeka. Dok se medicinska struka drži biologije, građani sve glasnije glasaju upravo 'za svjetlo'.

Promjena društvenog ritma

Da bismo razumjeli zašto dolazi do ovog sukoba, potrebno je pogledati u prošlost. Zimsko računanje vremena zapravo je jedino 'pravo', standardno vrijeme. Ono je osmišljeno i savršeno je odgovaralo agrarnom društvu u kojem je životni ritam diktirao izlazak i zalazak sunca. U vremenima kada je većina ljudi radila u poljoprivredi, bilo je logično uskladiti podne na satu sa sunčevim podnevom. Ljudi su se budili rano kako bi iskoristili svaku zraku svjetlosti za rad u polju, a lijegali su nedugo nakon zalaska sunca.

Danas je situacija u Hrvatskoj dijametralno suprotna. Revolucija u načinu rada preselila je ljude iz polja u urede, trgovine i tvornice s fiksnim radnim s vremenom. Model radnog vremena od 9 do 17 sati postao je standard, a upravo taj model stvara najveće nezadovoljstvo tijekom zimskih mjeseci. Moderni čovjek više ne ovisi toliko o suncu kako bi obavljao svoj posao, već i o umjetnoj rasvjeti i radnom vremenu koje je definirano ugovorom o radu, a ne položajem sunca.

Problem mraka nakon posla

Glavni argument protiv zimskog računanja vremena u modernom društvu jest efekt mraka u poslijepodnevnim satima. Prosječan zaposlenik koji završi s poslom u 17 sati tijekom zimskog računanja vremena izlazi u potpuni mrak. Takva situacija drastično smanjuje kvalitetu života jer ograničava mogućnosti za boravak na otvorenom, bavljenje sportom ili obavljanje društvenih aktivnosti nakon radnog vremena.

Psihološki učinak ovog fenomena ne treba zanemariti. Mnogi ljudi osjećaju pad energije i raspoloženja kada im se slobodno vrijeme odvija isključivo pod umjetnom rasvjetom. Ljetno računanje vremena, koje prebacuje jedan sat dnevnog svjetla s ranog jutra navečer, omogućuje ljudima da nakon posla još uvijek vide sunce. To se u modernoj sociologiji naziva 'iskoristivim dnevnim svjetlom'. Pojednostavljeno rečeno, iskoristivo svjetlo je ono koje imamo kada smo budni i slobodni, a ne ono koje propuštamo dok spavamo ili putujemo na posao.

Hrvatska praksa i pomicanje kazaljki

U Hrvatskoj je ovaj problem posebno izražen zbog geografskog položaja i navika stanovništva koje voli boraviti vani. Praksa pomicanja sata odvija se uredbom Vlade, usklađenom s direktivama Europske unije. Ljetno računanje vremena počinje zadnje nedjelje u ožujku, kada se kazaljke pomiču za jedan sat unaprijed, dok se zimsko računanje vraća zadnje nedjelje u listopadu, pomicanjem kazaljki za jedan sat unatrag, točnije s 3 sata ujutro na 2 sata ujutro.

Upravo taj povratak na zimsko vrijeme u listopadu mnogi građani doživljavaju kao šok. Iako nam to donosi jedan sat sna više te jedne noći, dugoročna cijena je gubitak svjetla u poslijepodnevnim satima. Hrvati, kao nacija koja njeguje kulturu ispijanja kava i druženja na otvorenom, taj mrak u 16:30 sati doživljavaju kao nagli prekid društvenog života.

Ekonomske i društvene pogodnosti dugih dana

Analizirajući prednosti koje donosi model s više svjetla u popodnevnim satima, jasno je zašto javnost sve više naginje trajnom ljetnom računanju vremena. Dodatni sat svjetla navečer donosi konkretne benefite koji su lako razumljivi svakom građaninu.

Prvenstveno se radi o poticanju potrošnje i društvenog života. Kada je vani još uvijek dan nakon radnog vremena, ljudi su skloniji odlasku u trgovine, restorane ili šetnju gradom, što direktno pogoduje gospodarstvu. Ugostitelji i trgovci redovito bilježe veći promet tijekom razdoblja s dužim danima jer ljudi jednostavno ne žure kući 'u sigurnost doma' čim padne mrak.

Druga ključna prednost odnosi se na fizičko zdravlje nacije. Dodatni sat svjetla motivira građane na rekreativne aktivnosti. Puno je vjerojatnije da ćete otići na trčanje, vožnju bicikla ili s djecom u park ako je vani dan, nego ako je mrkli mrak. U vrijeme sjedilačkog načina života, taj poticaj na kretanje postaje javnozdravstveni prioritet. Također, osjećaj sigurnosti je veći jer se povratak kući, odlazak u kupovinu i obavljanje popodnevnih obveza odvijaju uz prirodnu vidljivost, što statistički smanjuje i broj prometnih nesreća u popodnevnim gužvama kada je koncentracija vozača ionako manja.

Sukob biologije i stila života

Zanimljivo je primijetiti kako se argumenti medicinske struke ponekad kose s preferencijama građana. Liječnici često ističu da je jutarnje svjetlo ključno za buđenje organizma i regulaciju hormona spavanja, melatonina. Prema njima, zimsko vrijeme je zdravije jer nam omogućuje da se budimo uz izlazak sunca, a ne u mraku.

Međutim, laički rečeno, modernom čovjeku je postalo važnije kako se osjeća u svoje slobodno vrijeme nego kako se osjeća dok putuje na posao. Većina ljudi spremna je žrtvovati sat vremena jutarnjeg mraka, tijekom kojeg su ionako u uredu, školi ili javnom prijevozu, za sat vremena svjetla koje mogu iskoristiti za vlastiti užitak. Taj pomak u prioritetima jasno pokazuje da su se naše biološke potrebe možda zadržale, ali su se naše društvene potrebe nepovratno promijenile.

Rasprava o računanju vremena više nije samo pitanje astronomije, već pitanje kvalitete života. Iako zimsko računanje vremena tehnički preciznije prati kretanje sunca, ljetno računanje vremena bolje prati kretanje modernog čovjeka. U svijetu gdje radno vrijeme diktira naš ritam više nego priroda, želja za 'dužim danom' nije hir, već prilagodba novim životnim okolnostima. Dok se Europa još uvijek dogovara o konačnom ukidanju pomicanja kazaljki, glas građana je jasan, dajte nam svjetlo onda kada ga možemo iskoristiti.