Agencije iz Indije, Nepala i drugih zemalja traže broje radnike koji bi ove i sljedeće godine došli raditi u Hrvatsku. Objavljuju iscrpne video vodiče, navode kako se mogu nabaviti papiri, koliko će biti plaće i sl. No, radnici moraju izdvojiti bogatsvo kako bi došli u Hrvatsku, mnogi dižu kredite i zadužuju se kako bi posrednicima platili golem novac. 

U ovoj godini, pisao je Novi list,  izdana je 20.341 dozvola za rad i boravak državljana susjedne BiH, na drugom je mjestu s 11.561 dozvolom Srbija, a 30. lipnja dozvolu za rad i boravak u Hrvatskoj imalo je 6.295 Nepalaca.

Za radnike iz Sjeverne Makedonije izdano je nešto više od šest tisuća dozvola, s Kosova je došlo 4.676 radnika, a iz Indije 3.258. Samo prije koju godinu brojke radnika iz Nepala i Indije brojile su se u stotinama. A danas se radnici broje u tisućama, sljedećih godina bi ih deseci tisuća mogli dolaziti u Hrvatsku. 

Evo kolike bi plaće (u eurima) Nepalci i Indijci trebali imati u Hrvatskoj, sudeći po oglasima agencija.

“Croatia STOPED VISA for INDIAN ? ॥Croatia Visa for INDIAN, CROATIA ने इंडिया को VISA बंद कर दिया?”, naslov je jednog videa kojeg je objavila indijska agencija Lavanya Global Career Planner.

U njemu se problematizira zašto je spriječen dolazak radnika u Hrvatsku. 

Ispod videa vide se komentari u kojima i ljudi iz Bangladeša traže pomoć u traženju posla. 

– Gospodine, jako je teško naći posao u Hrvatskoj. Čak je i mom poslodavcu poništena viza čak i nakon što sam imao let unutar nekoliko sati tog dana. To je vrlo razočaravajuće, bilo mi je slomljeno srce zbog te nepristojne geste. Sram ih bilo. Zašto nas nisu obavijestili barem tjedan dana prije? Na dan kad imamo letove za Hrvatsku ukinuli su ih… – napisao je jedan radnik. 

U drugom videu Nepalci koji su došli u Hratsku pričaju kolika im je plaća, kakve se vještine traže i slično. Snimaju se u zagrebačkoj žičari i zovu sunarodnjake u Hrvatsku.

Jako su dobro upućeni, navode da će Hrvatska uskoro u Šengen, te da se plaće kreću od oko 400 eura. 

No, nije sve med i mlijeko. Naime, magazin Novac je svojevremeno pisao da je mlade Azijce dolazak na rad u Varaždin stajao bogatstvo. Mladi Nepalci i Indijci, njih 350 za taj su “privilegij” nepalskim agencijama platili 7000 eura.

Nepalci u svojoj zemlji prosječno zarađuju 150 eura, pa su priliku za rad u Vindiji, Visu, Marlexu… platili 36,6 nepalskih plaća ili više od tri godine rada. Taj su im novac posudile banke uz hipoteku nad obiteljskim domovima, a oni im mjesečno vraćaju po 500 eura.

Ostatak zarade šalju obitelji. Budući da im je plaća u prosjeku oko 4500 do 5000 kuna, po toj računici njima za trošenje ne ostaje gotovo ništa. Ipak, stalno su nasmijani. Čak i u bankama, gdje se svih 350 izredaju početkom ili polovicom mjeseca, ovisno o danu isplate plaće, kako bi uplatili novac na račune u Nepalu. Indijci su samozatajniji i s njima je teško uspostaviti bilo kakav kontakt.

– Ovdje zarađenim novcem planiramo kupiti kuću u Nepalu. Tri godine rada u Hrvatskoj bile bi dovoljne za lijepu kuću. U Nepalu većina stanovnika živi u unajmljenim stanovima u gradu, a na selu se živi u izbama od blata. Nadamo se i sakupiti dovoljno novca za ženidbu i automobil – govore veselo.

Nitko ne spominje želju dugoročnog ostanka u Europi. Hrvatska ali ni neka puno bogatija europska zemlja za njih nije opcija.

Nisu tvrdokorni i rado će probati domaće specijalitete, ali osim što su čaj zamijenili kavom, nisu promijenili navike.

I druga bolna točka u Hrvata, za njih je, kažu, nadstandard.

– Ne mogu vjerovati da u Hrvatskoj svatko može doći u bolnicu i obaviti sve preglede. Ovakve su bolnice u Nepalu samo za jako bogate i noćenje u njima stoji 2000 eura i više, a mi ostali imamo samo osnovno zdravstvo – čude se Nepalci. 

Nepalski radnici ne razumiju što je to bruto i neto plaća, ne znaju smiju li mijenjati poslodavca ako trenutačnim nisu zadovoljni, nemaju pojma kome se obratiti za pomoć u slučajevima mogućeg kršenja radničkih prava…

Upravo su agencije skrivile dosad najveći problem između stranih radnika i domaćih poslodavaca. U poznatoj su varaždinskoj tvrtki mladići radili 12 sati dnevno, no osam se sati rada plaćalo njima, a prekovremeni agenciji…

Izvor: Slobodna Dalmacija