U Hrvatskoj još ne postoji zakon koji izričito zabranjuje rad na temperaturama višim od 35°C bez klimatizacije, hlada ili organiziranih pauza.

Zakonska regulativa nije precizno definirala raspored i uvjete u kojima se rad smije ili ne smije odvijati tijekom vrućih ljetnih dana. Unatoč tome, u posljednjih nekoliko godina vidljiv je pomak u nastojanjima da se područje zaštite na radu kad su u pitanju visoke temperature bolje definira, posebno jer praksa iz drugih europskih zemalja pokazuje da taj segment ne bi trebao ovisiti o dobroj volji ili interpretaciji poslodavaca, osobito u sektorima kao što su građevinarstvo i poljoprivreda, piše N1.

Trenutni Zakon o zaštiti na radu u Hrvatskoj ne uređuje posebno pitanje rada tijekom toplinskih valova, već propisuje samo obvezu poštivanja priznatih stručnih smjernica. Pravilnik o zaštiti na radu općenito propisuje zaštitu na mjestima rada na otvorenom, a poslodavce obvezuje da se pridržavaju uputa Zavoda za javno zdravstvo iz medicine rada kad su u pitanju nepovoljni vremenski uvjeti.

Međutim, ni za jedan propust u primjeni tih uputa nisu propisane izravne kazne ili sankcije. Sindikati poput Sindikata graditeljstva Hrvatske redovito upozoravaju poslodavce na nužnost provođenja europskih smjernica, primjerice analizu rizika na radnim mjestima izloženima visokim temperaturama te uvođenje automatizacije ili opreme za olakšavanje fizičkog rada, ventilacije, upotrebu klimatizacije u kabinama strojeva i vozila te izolacije izvora topline.

Osim tehničkih mjera za zaštitu radnika, važna je i organizacija rada koja u ekstremnim uvjetima uključuje preraspodjelu radnog vremena, skraćene radne sate, fleksibilne rasporede, česte pauze, dostupnu pitku hladnu vodu i obveznu zaštitnu opremu. Kolektivnim ugovorima u praksi se često osigurava dodatak na plaću za rad na temperaturama iznad 35°C, koji u pravilu iznosi oko 5% za sate provedene na otvorenom.

Sindikati ističu i nužnost jače kolektivne regulacije, kroz dijalog poslodavaca i predstavnika radnika, kako bi pravila o radu tijekom vrućih dana prestala biti pitanje osobne procjene pojedinih poduzeća. U većim tvrtkama u kojima je sindikalno organiziranje izraženije, sigurnosne mjere se češće poštuju nego kod malih poslodavaca i podizvođača koji često nemaju stručnjake iz zaštite na radu.

Podsjećanja radi, u većini europskih zemalja nije zakonski propisana najviša dopuštena temperatura na radu, ali postoje primjerice u Njemačkoj preporučene vrijednosti od 26°C za radna mjesta u zatvorenom, dok se za vanjske radove očekuje aktivacija zaštitnih mjera kad je temperatura iznad 35°C. U Španjolskoj, gdje su valovi vrućine češći, zakon zahtijeva prevenciju rizika na radu tijekom ekstremnih temperatura, a mjere se pojačavaju sukladno upozorenjima državne meteorološke službe.

Predstavnici sindikata u Hrvatskoj već godinama apeliraju na Ministarstvo rada i druge nadležne institucije da se pitanje rada u uvjetima temperaturnih ekstrema preciznije i obvezujuće uredi. Trenutno je praksa takva da zaštitne mjere na terenu često ovise o svijesti i odgovornosti poslodavca, što ostavlja prostor za različite interpretacije. Prijedlozi za jače zakonsko reguliranje rada tijekom toplinskih valova do sada su naišli na ograničen institucionalni odaziv, prvenstveno zbog nedostatka političkog prioriteta i nedostatka integrirane strateške vizije.

Klimatske promjene i porast broja ekstremnih toplinskih valova stavili su ovu temu visoko na dnevni red javnosti i sindikata, osobito jer u radno intenzivnim sektorima kao što su građevinarstvo i poljoprivreda radnici sve češće rade u životno ugrožavajućim uvjetima. Upravo zbog toga u Europskoj uniji sve više raste svijest o potrebi za jasnim regulativama koje ne bi smjele ostati samo na preporukama, već bi morale dobiti zakonski okvir. U Hrvatskoj i dalje postoji prostor za sustavno poboljšanje i sindikati će nastaviti inzistirati na konkretnim i mjerljivim rješenjima.

Opće je poznato da izloženost visokim temperaturama bez adekvatne zaštite nosi rizik od toplinskog stresa, dehidracije, iscrpljenosti i smanjenja radne učinkovitosti. Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje rad na temperaturama između 16 i 24°C, dok već i temperature iznad 30°C znatno povećavaju rizik od nesreća na radu. Toplinski valovi češći su u posljednjim desetljećima zbog globalnog zatopljenja, a procjenjuje se da čak četvrtina radnika u Europskoj uniji povremeno radi na vrućinama.

Upravo zbog tih rizika, poslodavci su dužni provoditi procjenu opasnosti i prilagoditi radne uvjete u suradnji sa stručnjacima medicine rada te organizirati edukacije o simptomima toplinskih bolesti i pravilnom pružanju prve pomoći. U svijetu su poznate dobre prakse organizacije rada na velikim vrućinama, poput uvođenja 'sieste' u najtoplijem dijelu dana ili pomicanja početka radnog vremena na rane jutarnje sate.

Važno je napomenuti i da radnici u sektorima sa stalnim ili sezonskim radom na otvorenom imaju pravo na preventivne medicinske preglede, kao i pravo odbiti rad u uvjetima koji ugrožavaju njihovo zdravlje. Učinkovita zaštita radnika od posljedica visokih temperatura nije samo pitanje individualne dobrobiti, već i ukupne produktivnosti i održivosti gospodarstva.

Odgovarajuće reguliranje ove problematike postaje tim važnije jer se procjenjuje kako će u budućnosti broj dana s ekstremnim temperaturama značajno rasti, a s time i vjerojatnost ozbiljnih zdravstvenih incidenata na radu. Očekuje se da će odgovorne institucije prepoznati taj trend i hitno donijeti jasne i izvršne propise kako bi osigurale pravo na sigurno i zdravo radno mjesto za sve radnike u Republici Hrvatskoj.