Turistička sezona kuca na vrata, a istarsko gospodarstvo suočava se s povijesnim izazovom nedostatka domaće radne snage.

Postaje potpuno nemoguće zamisliti redovno funkcioniranje kafića, restorana, hotela i gradilišta bez marljivih ruku radnika iz dalekih zemalja. Kako piše Glas Istre, situacija je dosegnula razinu na kojoj strani radnici postaju apsolutni i nezamjenjivi temelj opstanka cjelokupnog regionalnog gospodarstva.

Samo tijekom prošle godine Policijska uprava istarska izdala je čak 24.456 dozvola za boravak i rad. S obzirom na intenzivne pripreme za nadolazeću sezonu, sasvim je sigurno da će ta brojka u 2026. godini drastično rasti.

Zanimljiv je i podatak koji iznosi predsjednik Obrtničke komore Istarske županije Robert Momić, a koji otkriva da stranci u ovom trenutku čine između 13 i 15 % ukupne radne snage na poluotoku.

Digitalno umrežavanje i borba za bolje uvjete rada

Istra trenutačno broji oko 32.000 gospodarskih subjekata kojima je inozemna pomoć prijeko potrebna za goli opstanak na tržištu.

Iako udio od 15 % stranaca na županiju koja ima nešto manje od 200.000 stanovnika ne zvuči apokaliptično, on svakako predstavlja ozbiljno zvono za uzbunu. Robert Momić naglašava da lokalno stanovništvo mora prestati živjeti u iluzijama očekujući da će pridošlice preko noći usvojiti istarske običaje ili pjevati tradicionalne lokalne pjesme. Strani radnici danas su iznimno dobro umreženi i vrlo svjesni svojih zakonskih prava, za razliku od njihovih samih početaka u Hrvatskoj.

Kroz digitalne platforme poput WhatsAppa i Vibera stvaraju vlastite zatvorene zajednice u kojima detaljno razmjenjuju informacije o poslodavcima, radnim uvjetima i visini plaća. Na taj način dolazi do svojevrsne licitacije na tržištu rada, što Momić smatra potpuno legitimnim potezom jer je njihov primarni i jedini cilj financijska zarada.

Sustavna integracija kao odgovor na demografske promjene

Svjesni novih demografskih i gospodarskih realnosti, čelnici Istarske županije hitno pokreću osnivanje Regionalne mreže podrške stranim radnicima i njihovim obiteljima. Glavni je cilj ove ambiciozne inicijative osigurati održivu i dugoročnu integraciju novih stanovnika u lokalnu zajednicu kako bi se izbjegle socijalne napetosti. Program obuhvaća besplatno učenje hrvatskog jezika i istarskog dijalekta, upoznavanje bogate istarske kulture te pružanje neophodne psihosocijalne i pravne pomoći.

Planira se imenovanje posebnih referentnih osoba u svakom gradu i općini kojima će se strani radnici moći izravno obratiti za pomoć u rješavanju birokratskih prepreka.

Rastući troškovi poslovanja i zatvaranje kultnih restorana

Unatoč velikim naporima nadležnih institucija, praksa na terenu redovito pokazuje znatno drugačiju i složeniju sliku. Predstavnici obrtnika vrlo su skeptični oko stvarnog uspjeha integracijskih programa jer primjećuju da mnogi strani radnici zapravo ne pokazuju nikakav interes za uključivanje u društveni život zajednice.

Većina njih fokusirana je na rad na 2 ili 3 različita radna mjesta, a ono malo slobodnog vremena provode isključivo u svojim izoliranim smještajima. Svoju teško zarađenu plaću iznimno rijetko troše unutar granica Hrvatske, već lavovski dio sredstava šalju obiteljima u matičnim državama.

Istovremeno, domaći poslodavci vode iscrpljujuću bitku s golemim operativnim troškovima. Pronalazak kvalitetnog i pouzdanog radnika postao je prava rijetkost, a cijena rada raste do neslućenih visina. Krajnji rezultat toga su trajna zatvaranja dugogodišnjih ugostiteljskih objekata, što se već dogodilo na 2 ili 3 poznata primjera u Poreču i okolici, isključivo zato što vlasnici više ne mogu financijski izdržati ogroman pritisak visokih plaća. Zbog svega navedenog apelira se na poslodavce da prestanu s nekorektnim međusobnim preotimanjem radne snage i napokon pokažu višu razinu poslovne solidarnosti.

Istra se bez ikakve sumnje nalazi na presudnoj povijesnoj prekretnici gdje pod hitno mora uravnotežiti neutažive potrebe snažnog turističkog gospodarstva s očuvanjem autentičnog lokalnog identiteta. Strana radna snaga definitivno više nije samo vatrogasno i privremeno rješenje za ljetne mjesece, već trajna i čvrsta osnova bez koje bi cijeli gospodarski sustav doživio trenutačni kolaps. Institucionalni pokušaji sustavne integracije hvalevrijedan su iskorak naprijed, no stvarni uspjeh na terenu ovisit će isključivo o spremnosti obiju uključenih strana na duboki kompromis i međusobnu prilagodbu.

Gospodarstvenici će morati pronaći puno pametnije financijske modele kako bi preživjeli nemilosrdno rastuće troškove rada, dok će domicilno stanovništvo morati pokazati veću razinu razumijevanja prema ljudima koji su tisućama kilometara daleko od svoga doma došli potražiti bolju budućnost. Pravo je pitanje hoće li istarski turizam u tom kompleksnom procesu uspjeti sačuvati onu poznatu kvalitetu i prepoznatljivost u izazovnim godinama koje tek dolaze.