Najnoviji podaci Eurostatovog istraživanja tržišta rada ponovno su snažno osvijetlili ekonomske disproporcije koje vladaju unutar Europske unije, potvrđujući da su primanja radnika u Luksemburgu i dalje višestruko veća od onih u istočnim i južnim članicama.

Europski statistički ured je u srijedu objavio svježe podatke o prosječnim godišnjim prilagođenim plaćama za punu satnicu, otkrivajući kako je europski prosjek dosegnuo gotovo 40.000 eura, ali je taj rast neravnomjerno raspoređen.

Prema objavljenim informacijama, prosječna godišnja prilagođena plaća za puno radno vrijeme u cijeloj Europskoj uniji tijekom protekle, 2024. godine iznosila je 39.800 eura, što je značajno povećanje od 5,2 posto u odnosu na godinu prije. Naglasak na "prilagođenoj plaći" bitan je jer omogućuje realnu usporedbu, s obzirom na to da Eurostat izračunava ekvivalent pune satnice čak i za radnike zaposlene na pola radnog vremena, otklanjajući tako metodološke razlike u statistikama pojedinih država.

Razlike su očite

Goleme razlike najbolje su vidljive na vrhu ljestvice, gdje se nalaze financijski najjače i najproduktivnije ekonomije. Daleko na čelu kolone, i dalje neprikosnoveno dominira Luksemburg, gdje prosječna godišnja prilagođena plaća doseže nevjerojatnih 83.000 eura, što je više nego dvostruko iznad europskog prosjeka.

Luksemburškom standardu, koji je zaista teško dostići, blizu su Danska sa 71.600 eura i Irska sa 61.100 eura, države koje profitiraju od izuzetno razvijenog financijskog, farmaceutskog i tehnološkog sektora, koji u pravilu nude najviše stope primanja. Ovi podaci jasno pokazuju da unatoč svim mjerama konvergencije, razvijene ekonomije ne usporavaju i samo povećavaju svoj financijski odmak.

Hrvatska u skupini zemalja bliže začelju

S druge strane europske ljestvice, na samom dnu, nalaze se države koje se bore s niskom produktivnošću i slabijim investicijama. Najniže prosječne plaće zabilježene su u Bugarskoj s godišnjim primanjima od 15.400 eura, a slijede Grčka s 18.000 eura i Mađarska s 18.500 eura, pri čemu su ti iznosi jedva pokrili inflatorne pritiske.

Kada je riječ o Hrvatskoj, ona je smještena upravo u tu skupinu zemalja s primanjima značajno ispod europskog prosjeka. Prema dostupnim analizama koje se oslanjaju na istu metodologiju, prosječna godišnja bruto plaća za punu satnicu u našoj zemlji lani je iznosila oko 23.446 eura, što je otprilike 1.950 eura mjesečno. Unatoč tome što je Hrvatska zabilježila relativno snažan rast plaća od 8,2 posto u odnosu na pretprošlu godinu, i dalje ostaje činjenica da smo udaljeni više od 16.000 eura od europskog prosjeka.

Glavni razlog za takvu disproporciju nije samo niža satnica, već i cjelokupna struktura tržišta rada. Hrvatska se, naime, velikim dijelom oslanja na sektore s niskom dodanom vrijednosti, poput sezonskog turizma i manje sofisticirane prerađivačke industrije, što automatski utječe na visinu primanja. S druge strane, u državama poput Luksemburga dominiraju visoko plaćeni poslovi u uslugama i financijama, što osigurava viši ukupni prosjek. Zbog toga se hrvatski radnici s pravom osjećaju znatno siromašnije od svojih kolega na zapadu, bez obzira na nominalni rast plaća.