Rasprave o životnom standardu u Hrvatskoj u javnom se prostoru često kreću između dvije krajnosti. S jedne strane su tvrdnje da smo 'na samom dnu Europe', dok nas s druge strane uvjeravaju da 'nikada nismo živjeli bolje'.

Pogled na prosječne neto plaće u Hrvatskoj i njezinom okruženju otkriva da je stvarnost, kao i obično, negdje u sredini, no s vrlo jasnim obrisima.

Hrvatska danas stoji znatno iznad većine jugoistočne Europe, ali u isto vrijeme značajno zaostaje za zemljama koje čine jezgru europskog tržišta rada, prvenstveno za Njemačkom i Austrijom. Upravo ta dvostruka pozicija, koju obilježavaju regionalna prednost i zapadni zaostatak, određuje stvarni položaj hrvatskog radnika.

Jasna prednost nad Balkanom

S prosječnom neto plaćom od oko 1.498 eura, Hrvatska se uvjerljivo izdvaja u odnosu na zemlje zapadnog Balkana.

U usporedbi s Albanijom, gdje prosječna neto plaća iznosi oko 640 eura, hrvatski radnik prima gotovo 2,5 puta više. Sličan odnos vrijedi i prema Kosovu gdje je neto prosjek oko 580 eura.

U odnosu na Bosnu i Hercegovinu s oko 800 eura, hrvatski prosjek je gotovo dvostruko veći.

Iako Crna Gora stoji bolje od većeg dijela jugoistočne Europe, hrvatski radnik u prosjeku zarađuje oko 450 eura mjesečno više od crnogorskog, čija je prosječna plaća oko 1.050 eura.

Na godišnjoj razini to je razlika veća od 5.000 eura, što za prosječno kućanstvo znači dodatnu ušteđevinu, kvalitetnije stanovanje ili realnu priliku za ulaganje.

U odnosu na Srbiju, gdje je neto prosjek oko 945 eura, razlika je veća od 550 eura mjesečno, čime se Hrvatska jasno pozicionira kao zemlja višeg platnog razreda u regionalnim okvirima. Drugim riječima, tvrdnje da Hrvatska ekonomski stoji isto kao ostatak Balkana više ne odgovaraju istini.

Sredina ljestvice: Ispred Mađarske i tik ispod Slovenije

Kada fokus prebacimo na srednju Europu, slika postaje složenija. Hrvatska je danas osjetno ispred Mađarske, u kojoj prosječna neto plaća iznosi oko 1.260 eura. To znači da hrvatski radnik u prosjeku ima oko 240 eura više mjesečno, čime se ruši dugogodišnji mit da Mađarska automatski znači i viši standard.

S druge strane, Slovenija s prosjekom od oko 1.627 eura i dalje vodi, no ta prednost više nije dramatična. Razlika između hrvatske i slovenske plaće danas je manja od 130 eura, što je povijesno gledano najmanji jaz između te dvije zemlje.

To pokazuje da se Hrvatska, barem nominalno, približila srednjoeuropskom krugu. Italija, s prosjekom od oko 2.017 eura, ostaje vidljivo iznad Hrvatske iako se često doživljava kao zemlja s dugotrajnim ekonomskim poteškoćama. Čak i takva Italija nudi hrvatskom radniku više od 500 eura veću prosječnu neto plaću.

Njemačka i Austrija kao druga liga

Sve prethodne usporedbe padaju u drugi plan kada se u priču uključe Njemačka i Austrija, zemlje koje su već desetljećima glavno odredište hrvatskih radnika. Prosječna neto plaća u Njemačkoj iznosi oko 3.050 eura, što je više nego dvostruko od hrvatskog prosjeka. Austrija je s oko 2.711 eura također daleko ispred.

Ovdje više ne govorimo o nijansama ili polaganom sustizanju, nego o strukturnom jazu. Njemački ili austrijski radnik, nakon što plati osnovne životne troškove, u prosjeku raspolaže s višestruko većim iznosom za štednju ili rješavanje stambenog pitanja. Upravo je taj višak, a ne samo nominalna plaća, ključna razlika između periferije i europske jezgre.

Paradoks cijena i zašto plaće nisu cijela priča

Posebno frustrirajuća činjenica za građane Hrvatske jest to što unatoč znatno nižim plaćama cijene u trgovinama često nisu niže. Nerijetko su jednake ili čak veće nego u zemljama s visokim standardom. Hrana, higijenski proizvodi i osnovne potrepštine u Hrvatskoj često koštaju slično kao u Austriji ili Njemačkoj, iako su tamošnje plaće 80 do 100 % veće. To znači da hrvatski radnik za istu košaricu troši znatno veći dio svoje plaće, što u praksi poništava dio prednosti koju statistika pokazuje u odnosu na slabije plaćene susjede.

Što to znači u praksi?

Jednostavno rečeno, Hrvatska više nije siromašna zemlja regije, ali još uvijek nije ni zemlja zapadnoeuropskog standarda. Hrvatski radnik danas živi znatno bolje nego većina stanovnika jugoistočne Europe, no i dalje osjetno lošije od radnika u Njemačkoj i Austriji, i to često uz iste ili više cijene osnovnih proizvoda.

Europski izazivač

Hrvatska se danas nalazi u nezgodnoj, ali vrlo realnoj poziciji. U regionalnom kontekstu ona je pobjednik, dok je u europskom kontekstu i dalje izazivač. To objašnjava zašto se istodobno može govoriti o rastu plaća i o osjećaju stagnacije. Dokle god je razlika prema Njemačkoj i Austriji gotovo dvostruka, pritisak na tržište rada, iseljavanje i nezadovoljstvo cijenama neće prestati. Hrvatska je napravila veliki iskorak, ali se završni put prema zapadnom standardu pokazuje kao najteži zadatak.

Neto prosjek kao podatak koji često razljuti mnoge

Moramo biti svjesni da prosječna neto plaća, premda služi kao koristan putokaz, često ne ocrtava stvarnost u kojoj živi velik broj građana. U prosjek ulaze i visoka i niska primanja, što znači da ista ta brojka u sebi krije i ljude na minimalcu i one malobrojne s ekstremno visokim plaćama.

Zamislimo da deset zaposlenika prima oko 1.000 eura neto, dok jedan direktor zarađuje 12.000 eura neto. Njihov ukupan prosjek je 2.000 eura. Statistički gledano prosjek će skočiti, no životna svakodnevica onih deset ljudi ostat će potpuno ista.

Zato prosječan građanin često osjeća da ga vijesti o rastu plaća uopće ne dotiču. Upravo se u tome krije razlog zašto su razlike u standardu unutar same države toliko izražene, bilo po regijama ili po sektorima, jer jedna suhoparna brojka ne može otkriti cijelu istinu.

Izvori prosječnih plaća: DZS, Monstat, Handel Blate, Wikipedia, statistik.at, KSH, stat.si, RZS

*Napomena: S obzirom na administrativne razlike unutar Bosne i Hercegovine između Federacije BiH i Republike Srpske, u obzir su uzeti okvirni prosjeci za tu državu.