Islandska vlada službeno je pokrenula proceduru koja bi mogla značajno promijeniti geopolitičku poziciju ove sjevernoatlantske države.

Prema službenom priopćenju ureda premijerke i ministarstva vanjskih poslova, Althingiju, odnosno islandskom parlamentu, podnesen je prijedlog rezolucije o održavanju nacionalnog referenduma. Građani će 29. kolovoza 2026. godine izaći na birališta kako bi odgovorili na ključno pitanje o tome treba li država ponovno otvoriti pregovore o članstvu u Europskoj uniji.

Odluku su javnosti predstavile premijerka Kristrún Frostadóttir, ministrica vanjskih poslova Thorgerdur Katrín Gunnarsdóttir te ministrica obrazovanja i djece Inga Sæland. Kako navode vladini izvori, ovaj potez predstavlja ispunjenje temeljnih točaka koalicijskog sporazuma potpisanog krajem 2024. godine.

Jasna procedura u dva koraka

Važno je naglasiti kako predstojeće izjašnjavanje naroda nije izravno glasanje o samom ulasku u Europsku uniju. Prema pojašnjenjima koja je objavila islandska vlada, proces je osmišljen u dvije strogo odvojene faze. Ako građani u kolovozu 2026. godine daju zeleno svjetlo za nastavak razgovora s Bruxellesom, vlada će započeti pregovarački proces tamo gdje je on zaustavljen prije više od desetljeća.

Tek nakon što se pregovori u potpunosti završe i postigne konačni sporazum, uslijedio bi drugi referendum. U tom bi drugom krugu Islanđani donijeli finalnu odluku o punopravnom članstvu. Ovakav pristup, kako prenose vladini dužnosnici, osigurava maksimalnu transparentnost i omogućuje biračima da točno znaju pod kojim uvjetima Island ulazi u zajednicu prije nego što donesu konačnu presudu.

Povijesni kontekst i trenutni status

Island je prvi put podnio zahtjev za članstvo 2009. godine, a aktivni pregovori vodili su se u razdoblju od 2010. do 2013. godine. Proces je obustavljen nakon promjene vlasti u Reykjavíku, no zanimljivo je da zahtjev nikada nije formalno povučen. Glasnogovornik Europske komisije za proširenje potvrdio je kako je islandska prijava pravno i dalje valjana, iako je godinama bila u stanju mirovanja.

Unatoč tome što nije članica Unije, Island je duboko integriran u europske strukture. Podaci ministarstva vanjskih poslova podsjećaju da je država članica Europskog gospodarskog prostora još od 1994. godine te dio schengenske zone od 2001. godine. To znači da Island već desetljećima primjenjuje značajan dio europskog zakonodavstva, posebice u području slobodnog kretanja roba, ljudi, usluga i kapitala.

Tehnička spremnost i otvorena pitanja

U trenutku prekida pregovora 2013. godine, Island je ostvario izniman napredak. Od ukupno 33 poglavlja, otvoreno ih je bilo 27, dok je 11 poglavlja bilo privremeno zatvoreno. S obzirom na visoku razinu usklađenosti kroz suradnju u gospodarskom prostoru, Island se smatra jednom od najspremnijih kandidatkinja u povijesti proširenja.

Ipak, proces nosi i određene izazove. Kako za islandski javni servis RÚV navode politički analitičari, situacija u samoj Europskoj uniji danas je bitno drugačija nego 2010. godine. Potencijalna promjena pravila o proširenju i utjecaj država članica na proces mogli bi utjecati na dinamiku razgovora. Unatoč tome, vlada u Reykjavíku ističe da je Island stabilna demokracija koja dijeli temeljne europske vrijednosti, što ga čini prirodnim partnerom za daljnju integraciju.

Odgovornost prema biračima i budućnost regije

Ovaj referendum predstavlja više od puke tehničke odluke o pregovorima jer on simbolizira povratak povjerenja u izravnu demokraciju pri donošenju strateških vanjskopolitičkih odluka. Dok oporbeni krugovi, prema izvješćima medija poput RÚV-a, dvoje o prioritetima vlade, vladajuća koalicija ostaje pri stavu da je pitanje europskog puta previše značajno da bi se o njemu odlučilo isključivo u parlamentarnim krugovima.

Konačni ishod ovisit će o sposobnosti političkih aktera da javnosti objasne razliku između trenutnog statusa unutar gospodarskog prostora i punopravnog članstva. Island se nalazi u jedinstvenoj poziciji u kojoj može birati između nastavka provjerenog modela suradnje i preuzimanja aktivne uloge u kreiranju europskih politika. Bez obzira na rezultat u kolovozu, Island ovim potezom pokazuje zrelost u rješavanju dugogodišnjih nacionalnih dilema, stavljajući konačnu odluku tamo gdje ona u demokraciji i pripada, u ruke vlastitih građana.