Službene brojke Eurostata govore jedno, a naši novčanici nešto sasvim drugo.

U prosincu 2025. godine godišnja stopa inflacije u europodručju pala je na 1,9 posto, dok je na razini cijele Europske unije iznosila 2,3 posto.

Riječ je o blagom usporavanju u usporedbi sa studenim, kada je u europodručju inflacija iznosila 2,1 posto, a u Uniji 2,4 posto. No, dok europski prosjek pada, mnogi se građani s pravom pitaju zašto im odlazak u trgovinu i dalje predstavlja toliki stres.

Što je uopće HICP i kako utječe na vaš život?

Tu u priču ulazi kratica HICP, odnosno harmonizirani indeks potrošačkih cijena.

Ekonomistima taj pojam služi za lakšu usporedbu među državama, no za prosječnog čovjeka on predstavlja jednu veliku, zamišljenu potrošačku košaricu. U nju su ubačeni svi mjesečni troškovi prosječnog kućanstva: hrana, režije, odjeća, prijevoz, pa i usluge poput šišanja ili popravka automobila.

Godišnja inflacija zapravo mjeri promjenu cijena te cijele košarice između tekućeg mjeseca i istog mjeseca prethodne godine.

Dakle, kada statistika kaže da je inflacija usporila, to nipošto ne znači da su cijene pale. To samo znači da rastu malo sporije nego ranije. Ako je vaša prosječna košarica u prosincu prošle godine koštala 100 eura, ona sada košta nekoliko eura više.

Zašto siromašnije zemlje plaćaju višu cijenu?

Često može zbuniti kako to da zemlje s nižim životnim standardom često bilježe najviše stope inflacije. Odgovor leži upravo u sadržaju te potrošačke košarice. U siromašnijim državama građani puno veći dio svojih oskudnih primanja troše na puko preživljavanje, prvenstveno na hranu i energiju. Budući da su upravo hrana, alkohol i duhan snažno pridonijeli rastu cijena u europodručju, s doprinosom od 0,49 postotnih bodova, njihov se udar puno jače osjeti u zemljama gdje je hrana najveća stavka u kućnom budžetu.

Nasuprot tome, u bogatijim zemljama ljudi veći dio plaće troše na neke druge stvari i usluge. Zato su najniže godišnje stope inflacije zabilježene na Cipru s 0,1 posto, u Francuskoj s 0,7 posto te u Italiji s 1,2 posto.

Gdje je Hrvatska u cijeloj priči?

Naša je zemlja u prosincu zabilježila godišnju inflaciju od 3,8 posto. Iako je to pad u odnosu na studeni kada je iznosila 4,3 posto, i dalje smo značajno iznad europskog prosjeka. Gledamo li samo zemlje Europske unije, Hrvatska dijeli nezahvalno visoko mjesto s Austrijom, koja također bilježi 3,8 posto.

Ispred nas su tek Rumunjska s 8,6 posto, Slovačka s 4,1 posto te Estonija s 4,0 posto. To znači da smo i dalje u samom vrhu Europe po brzini rasta cijena.

Zanimljiva je i usporedba sa susjedima. Slovenija, koja je s nama u istom monetarnom prostoru i također koristi euro, uspjela je svesti inflaciju na 2,6 posto. To jasno pokazuje da su cijene u Hrvatskoj na godišnjoj razini rasle primjetno brže nego kod naših zapadnih susjeda.

Kada pogledamo širu regiju putem Eurostatovih tablica koje uključuju i zemlje izvan Unije, vidimo da je naša inflacija viša od one u Srbiji koja iznosi 3,1 posto te Sjevernoj Makedoniji gdje je 3,6 posto. Crna Gora nam je vrlo blizu s 3,7 posto, dok je Kosovo na visokih 5,3 posto.

Turski poučak o gubitku vrijednosti novca

Posebna priča na ovim listama svakako je Turska, s nevjerojatnih 30,9 posto godišnje inflacije. Eurostat u svojim bazama redovito prikazuje i zemlje izvan Europske unije radi šire slike, pri čemu se podaci odnose na specifičan trenutak u vremenu za svaku od tih država.

Da bismo slikovito i laički objasnili turskih 30,9 posto, zamislite da ste na kraju 2024. godine za osnovne namirnice izdvajali 100 lira. Danas za potpuno istu količinu hrane morate dati gotovo 131 liru. To je ogroman i brutalan udar na džepove građana koji najbolje pokazuje koliko brzo novac gubi na vrijednosti kada inflacija izmakne kontroli.

Na kraju dana, makroekonomske brojke mogu pokazivati blagi optimizam za europske čelnike, ali prosječnom stanovniku preživljavanje iz mjeseca u mjesec i dalje ostaje najveći izazov. Papir trpi sve, no novčanik jako dobro pamti svako poskupljenje.