Godinama je ekonomska granica između Hrvatske i Slovenije bila jasno definirana značajnom razlikom u primanjima i općem standardu.

Ipak, najnovije analize i podaci o kretanju plaća sugeriraju da se taj jaz ubrzano smanjuje. Dok Slovenija i dalje zadržava prednost u nominalnim iznosima, dublja analiza troškova života i poreznih opterećenja otkriva sliku u kojoj Hrvatska u određenim segmentima pokazuje zavidnu otpornost i napredak.

Slovenski ekonomist Matej Lahovnik nedavno je iznio zapažanje koje je skrenulo pozornost javnosti na obje strane granice, istaknuvši kako bi se moglo zaključiti da je u pogledu čiste kupovne moći Hrvatska već dostigla, pa i prestigla susjednu državu.

Kupovna moć kao ogledalo stvarnosti

Kada govorimo o ekonomskom uspjehu, često se fokusiramo na bruto iznose, no za prosječnog građanina je jedino bitno ono što stručnjaci nazivaju kupovna moć. Kako piše slovenski portal 24ur.com, upravo je to točka u kojoj se prednost Slovenije najviše istopila. Kupovna moć je zapravo jednostavan izračun koji pokazuje koliko stvarnih namirnica, režija ili usluga možete platiti od onoga što vam ostane na računu nakon svih davanja državi.

Matej Lahovnik upozorava da su neto plaće u Sloveniji tek neznatno više od onih u Hrvatskoj, a glavni razlog tome su visoka porezna opterećenja rada. Prema njegovim riječima, pozivi na opće povećanje plaća u Sloveniji su očekivani jer su neto primanja postala vrlo slična hrvatskima, prvenstveno zbog visokih davanja slovenskoj državi. Usporedbe radi, dok je razlika u prosječnoj bruto plaći krajem prošle godine iznosila oko 500 eura, razlika u neto iznosu koji radnik stvarno dobije bila je tek 128 eura.

Usporedba minimalnih primanja i uloga države

Posebno je zanimljiv pogled u blisku budućnost, točnije u 2026. godinu, za kada su već definirani određeni pragovi minimalnih primanja. U Hrvatskoj će minimalna bruto plaća iznositi 1.050 eura, što bi u neto iznosu trebalo biti oko 800 eura, ovisno o specifičnim izračunima poreza i olakšica. S druge strane, slovenski minimalac postavljen je na 1.481,88 eura bruto, no zbog njihova sustava oporezivanja radnik neto dobije tek oko 1.000 eura.

Slovenski ministar Luka Mesec istaknuo je da je cilj takvog povećanja osigurati radnicima primanja koja su iznad praga rizika od siromaštva.

Ipak, visoka davanja u Sloveniji dovode do fenomena koji ekonomisti nazivaju uravnilovka. To znači da se razlika između onoga tko radi najjednostavnije poslove i onoga tko ima visoku stručnu spremu i veliku odgovornost opasno smanjuje, jer država kroz poreze uzima veći dio onima koji zarađuju više. U tom specifičnom segmentu, hrvatski model oporezivanja trenutno se čini povoljnijim za rast neto primanja.

Izazovi u javnom i privatnom sektoru

Situacija u Sloveniji dodatno je usložnjena bržim rastom plaća u javnom sektoru u odnosu na privatni. Podaci pokazuju da su prošle godine plaće onih koji rade za državu rasle dvostruko brže nego onima u privatnim tvrtkama. Lahovnik kritizira ovakav trend, naglašavajući da Slovenija ima rekordnu javnu potrošnju i vrlo nisku stopu gospodarskog rasta uz inflaciju koja je viša od prosjeka eurozone.

Sindikati u Sloveniji, predvođeni Andrejom Zorkom, smatraju da država treba rasteretiti rad kroz manje poreze, ali da se taj novac mora nadoknaditi oporezivanjem kapitala. S druge strane, gospodarstvenici upozoravaju da bi daljnje inzistiranje na visokim troškovima rada moglo otjerati investitore. Čak 52 posto austrijskih investitora u Sloveniji smatra da se gospodarska klima pogoršala, što je jasan signal da visoki troškovi poslovanja uzimaju svoj danak.

Iako bi bilo pretjerano tvrditi da je Hrvatska u potpunosti preuzela ekonomsko vodstvo, neosporna je činjenica da se u određenim segmentima, poput poreznog opterećenja rada i dinamike rasta neto primanja, Hrvatska postavlja kao vrlo konkurentan akter.